Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ: FRANCUZICA

Omer Ć. Ibrahimagić. FOTO: oslobođenje.ba
Omer Ć. Ibrahimagić. FOTO: oslobođenje.ba

Sliči na hrastov žir.

Čak je i pipak udjenut, k’o na pravom.

S njom si ili nisi, iako ti o glavi radi.

I možeš se mirne duše svrstati u one s kapom i one bez nje.

Ja ne čuh da su je nekome ukrali.

A možda i jesu, a da ne saznah.

Pokušaj je slobodno u ljutini baciti,

u neznanju načas zaturiti,

ali je bezbeli niko ni pipnuti neće.

Samo se vrati na mjesto i naći ćeš je namjestu.

Čudno je to saznanje: dojmljiva je i privlači, ali nipošto nije za ukrast’.

Napokon, i ulogu ima važnu.

Pokriva ona na stotine lubanja u svega nekoliko plemena.

Šepuri se poneki Španac, Francuz ili Bask.

I u puno bosanskih ljudi je glavna na glavama.

Evo, pred džamijama je skoro uvijek više francuzica nego ahmedija.

Pa se, začuđen, zapitam, odmah odgovarajući sebi:

U čemu je tajna da stari Muslimani listom nose ovu kapu, čudesnu haman?!

Zbog pipka što se k’o mlada breza izvija tamo-‘vamo

ili možda što je načinjena od čohe, k’o djetelina mekane i podatne,

pa se svaki put prilagodi bremenitostima ovih tintara.

Ko bi to znao!

Ali, da nije harna ne bi je ni bilo. Nestala bi u zlom zemanu.

Iako je i dosad preživjela štošta:

čelopeke i suhomrazice,

huljenja i zatiranja,

mentalna tlačenja i moralne lobotomije.

Sve u sjeni sopstva.

Sveudilj štiteći glave vjernika, uznika i onih što su se izdavali za takve.

Učeći nas kako da se zastidimo i promijenimo.

Tako je ovo pleme gotovo pa sviklo da tuđu kapu k’o svoju nad glavom nosi.

Valjda baš tako treba, jer smo samo naizgled ižđikljali, a da odrasli nismo.

Pa nas, k’o i svaku djecu, mamen damar goni

da stalno imamo nešto ili nekog da nas odozgo s(a)vjetuje, gleda i bišće.

Makar to i kapa bila.

Ovakva je ona, sve i da nije, sveprisutna i lebdeća.

Zato, izustiš li u Bosni da si negdje zaboravio francuzicu

niko se neće ni zapitati da to nije neka gospođa možda?!

Piše: Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ

 1,808 total views,  2 views today

Komentariši