Prema poemi “Fatima” Edina Krehića komponovano je novo muzičko djelo, a Sarajevska filharmonija ga je premijerno izvela 9. jula u amfiteatru Memorijalnog centra Kovači.
Sanjala sam da sam živa,
kraj mene soko leti,
podario mi svoja krila
k’o bijela svila.
Kada sletim, meka trava,
Guber teče, rosno cvijeće,
Poto(k) čari svoje ima
usred ljeta zima.
Majka stara čeka sama, pati,
Odraz lica u pendžeru,
bora jedna drugu stiže
bez njenog jedinca.
Da sam živa…
Za pahulje nisam znala,
julsko dijete, kesten cvate
divlji kao konji vrani
po poljani.
Ovdje jablan mlad padne,
breza za njim tuguje,
sudbina je uvijek ista,
ko će da je prekine?
Majka stara čeka sama, pati,
odraz lica u pendžeru,
bora jedna drugu stiže
bez njenog jedinca.
Da sam živa…
Soko se po mene vraća,
krila svoja nazad želi,
nek’ nam živi grad od srebra,
da sam živa,
da sam živa,
zvali bi me Fatima.
***
6,502 total views, 2 views today
