MOSTARSKE kiše jesenje
U posuđenoj jeseni
ko orasi
niz obraz se kotrljaju
neke
čudne
kiše mostarske
klapajući glasnim kasom
preko mostova
i mostovi su mostarski
kao i
Listopad
lipe
ljudi
šipci
minareti
zvonici
sve osim mene
i pitam Grad
imam li pravo
na ovaj vjetar
što s kišom pleše
pripada li mi komad noći
zvukovi što se u drvoredima kote
On šuti
sve je utihnulo
dok
padaju
kao da
hoće Neretvu
opiti
te neke
čudne
kiše mostarske!
TI PRIČAŠ, A JA TE POSTOJANO SLUŠAM U ŠUTNJI
Pričaš mi priču izatkanu vjetrom
o svojim;
kraljevima i kraljicama,
velikanima i mučenicima,
o svojim herojima,
svojim svećenicima
težacima,
ženama…
ti pričaš
a ja te postojano slušam u šutnji.
Jer, tvoja je prošlost
popudbina moje sadašnjosti.
riznica blaga
bez koje u budućnost krenuti ne mogu.
U mom si koraku prisutna
koliko i u mome stihu.
Ti hercegova Zemljo,
kolijevko svjetlosti.
PROBUĐENI SONET
Dosjetile se zvijezde
u vidopoljskoj noći
od kamene prašine
ovremenit poemu.
I rastvori se Hercegovina
ko krilo majke
prozbori tišinom kamena
i modrinom rijeke.
I gle iz prašine
probuđen burom
stasa kameni spavač.
I progovori
Vremenu,
Moru,
Nebu,
…ponizan,
na koljenima u molitvi za Madonu.
RODI MIŠLJU
Porodi misao
zrelu ko smokve.
Izvorima žedna napoji.
Dobrotom nahrani gladna.
Ti što nekoć
na slavonskim mrginjima,
prosila si varićak žita.
I ko god da te upita
ponosno kaži
da si bila
bez kruha
bez ruha.
No, ponosna nadživje
sve nedaće
i uz komad
tuđe pogače
ostavi svoje
na životu.
Danas
svojima
plodnom mišlju,
kaži
zagrmi
istinom prozbori,
da se ni
zbog gladi
ne ostavlja
što se voli.
Jer, uvik
je bilo
i obilja
i suze,
ali ponos ti
nikad
nitko ne uze
Hercegovino!
5,377 total views, 1 views today
