GDJE SE LJUTE SVJETSKI MEDIKUSI?

(Bivšim, sadašnjim i budućim kolegicama i kolegama, 

pozivajući nas na solidarnost) 

Zakačio se američki liječnik, veseo i prijatan,
s jednim od svoje petero djece.
Za kaznu ga pošalje u njegov sprat vile.
Da ga ne može ni čut ni vidit.

Otprilike u isto vrijeme,
isti se udlaku slučaj
desi i njegovom spokojnom evropskom kolegi.
Naoko srdit, uputi najstarije dijete u njegovu veliku sobu.
Ne može ga vidit, ali ga može čut.

Pošto mi u životu, inače, kasnimo,
psihofizički pogođenom bosanskohercegovačkom liječniku
svađa s jedinim, dugočekanim potomkom se potrefi debelo poslije ovih opisanih.
Podstanar je on, tek godinu sedmu.
Nema ni kuću ni stan, pa prema tome ni ćumeza ni lođe.
Zato, zbog nedostatka životnog prostora,
a da mu ne bi bilo pri ruci,
on spremi dijete u haps u ćošak.
Tu ga može i čut i vidit.

Valjan štos.
Šta je dobro u gestu BH-liječnika?

U tako osjetljivom trenutku odrastanja
može držati svoje jedino dijete na očima, a blizu ušiju.
Ili, kako se to već kaže,
aktivno participirati u razvoju preadolescenta i adolescenta!
A zato mu nije potrebna stambena čestica!
Ako Bog da, trebalo bi se to njemu lijepim vratit!