Jasna Šamić
Ovih dana završili su se Dani poezije, poznata međunarodna manifestacija — festival na kojem su nekada učestvovali brojni veliki strani pjesnici, uz naše, jugoslovenske, također velike autore.
Na taj događaj vlast je, prije agresije na Bosnu devedesetih godina prošlog vijeka, itekako obraćala pažnju i njegovala ga, kao i mnoge druge kulturne manifestacije. Većina njih preživjela je oluje istorije, ali pošto sadašnje vlasti imaju malo — ili nimalo — sluha za pravu kulturu, te su manifestacije danas znatno skromnije.
Ipak, događaja je bilo svakoga dana, a ni sale nisu bile prazne.
Imala sam sreću da bude prikazan moj portret pisca i umjetnika, ali i priliku da slušam druge pjesnike, većinom iz bivše Jugoslavije, danas poznatije kao Region.
Vjerujem da je obnova i uspjeh ovogodišnjih Dana poezije prije svega zasluga novog predsjednika Društva pisaca Bosne, Muhameda Ćurovca, a potom i svih članova Odbora za organizaciju ove manifestacije, koji su se pokazali izuzetan entuzijazam i predanost bez obzira na teške uslove.
Muhamed Ćurovac je čovjek od velike energije, znanja, i karaktera, koji neće popustiti pred nepravilnostima i korupcijom, ako se pojave. Uvijek je bio spreman da razgovara sa svima, ali nikada nije krio svoj stav — a on je uvijek bio na strani pravih vrijednosti i uopšte poštenja. Pomirljiv, ali ne i prema nepravdama, ostavljao je dojam čovjeka kome se može vjerovati, a koji nikada nije bio ničiji „po zadatku”.
Znao je da izbjegne sve kuhinje i klike, a i kad je upozoravao na nepravilnosti, ostajao je dostojanstven, pristupačan i blizak.
Sa njim sam oduvijek rado sarađivala, kao i mnogi naši pisci. Muhamed Ćurovac je i prije rata devedesetih, a i kasnije, u godinama krhkog mira, obavljao važne funkcije — bilo u rukovodstvu Udruženja pisaca, bilo u organizaciji Dana poezije, kao i u izdavaštvu: u časopisima Život i Izraz, i u izdavačkoj kući Svjetlost.
Zahvaljujući Muhamedu, prevela sam nakon Dejtona jednu monografiju o Sarajevu na francuski.
Moja majka je, u istom periodu, prevela Pisma iz mog mlina (Lettres de mon moulin) Alphonsea Daudeta, u novom izdanju. Muhamed je poznavao i druge njene prevode, često je dolazio kod nas, upoznao moju majku Subhu Šamić i cijenio njeno znanje. Znao je da je bila vrsta sekretara mome ocu, da mu je ispravljala čak i doktorat koji je odbranio na Sorboni (jedan od tri samo Državna doktorata koja postoje u bivšoj Jugoslaviji), bila mu savjetnik i najstroži kritičar. Posebno je kritikovala njegovu pretjeranu ljubav prema Andriću — jer je sama više voljela Krležu.
Muhamed je imao potpuno povjerenje u nju i u njeno poznavanje i francuskog i našeg jezika. A i meni je moja majka bila glavni kritičar, ispravljala je sve moje tekstove i prevode s različitih jezika.
Odlučila sam da prevedem na francuski pjesme onih pjesnika–učesnika koji mi ih pošalju. Obavijestila sam ih o tome i zamolila da mi pošalju svoju poeziju. Već sam prevela više pjesnika, a među njih želim da uvrstim i nekoliko pjesama Muhameda Ćurovca, da mu se na taj način zahvalim — za entuzijazam, za borbu, za to što je s toliko energije i dostojanstva ponovo podigao Društvo pisaca i poveo ga najpoštenijim stazama, pokušavši da mu vrati ranije renome.
Nadam se da će to prepoznati i vlasti, koje bi, bar ponekad, trebalo da nagrade istinski rad, strpljenje, ali i značaj kulture u naim životima.
JOURNÉES DE LA POÉSIE
Traductions de certains poètes participants en français (suite 5)
Ces jours-ci se sont achevés les Dani poezije, la célèbre manifestation internationale — un festival auquel ont autrefois participé de nombreux grands poètes étrangers, ainsi que nos grands auteurs yougoslaves.
Avant l’agression contre la Bosnie dans les années 1990, les autorités prêtaient beaucoup d’attention à cet événement et le soutenaient, comme beaucoup d’autres manifestations culturelles. La plupart ont survécu aux tempêtes de l’histoire, mais puisque les autorités actuelles ont peu — voire aucun — intérêt pour la véritable culture, ces manifestations sont aujourd’hui beaucoup plus modestes.
Pourtant, des événements avaient lieu chaque jour, et les salles n’étaient jamais vides.
J’ai eu la chance que mon portrait de poète et d’artiste soit présenté, mais aussi l’opportunité d’écouter d’autres poètes, principalement de l’ancienne Yougoslavie, aujourd’hui connue sous le nom de Région.
Je crois que la rénovation et le succès des Dani poezije de cette année sont avant tout le mérite du nouveau président de la Société des écrivains de Bosnie, Muhamed Ćurovac, puis de tous les membres du comité d’organisation de cette manifestation, qui ont fait preuve d’un enthousiasme et d’un dévouement remarquables malgré des conditions difficiles.
Muhamed Ćurovac est un homme d’une grande énergie, de savoir et de caractère, qui ne cède pas devant les irrégularités ou la corruption, si elles apparaissent. Il a toujours été prêt à dialoguer avec tous, mais n’a jamais caché sa position — qui a toujours été du côté des vraies valeurs et de l’intégrité.
Conciliant, mais inflexible face aux injustices, il donnait l’impression d’un homme digne de confiance, qui n’a jamais été « à la tâche » pour quiconque. Il savait éviter intrigues et clans, et même lorsqu’il signalait des irrégularités, il restait digne, accessible et proche des gens.
J’ai toujours collaboré volontiers avec lui, comme beaucoup de nos écrivains. Avant la guerre des années 1990, et ensuite dans les années de fragile paix, Muhamed Ćurovac a occupé d’importantes fonctions — que ce soit dans la direction de L’Union des écrivains, dans l’organisation des Dani poezije, ou dans l’édition : dans les revues Život et Izraz, ainsi que dans la maison d’édition Svjetlost.
Grâce à Muhamed, j’ai traduit en français, après les accords de Dayton, une monographie sur Sarajevo.
Ma mère, à la même époque, a traduit Lettres de mon moulin d’Alphonse Daudet dans une nouvelle édition. Muhamed connaissait également d’autres traductions d’elle, venait souvent chez nous, a rencontré ma mère Subha Šamić et appréciait sa culture et son éducation. Il savait qu’elle avait été une sorte de secrétaire de mon père, qu’elle avait même corrigé sa thèse (Doctoarat d’Etat soutenu à la Sorbonne, à Paris), qu’elle lui servait de conseillère et de critique la plus sévère.
Elle critiquait particulièrement son amour excessif pour Andrić — car elle-même préférait Krleža. Muhamed avait une confiance totale en elle et dans sa connaissance à la fois du français et de notre langue.
Et pour moi, ma mère était également la critique principale, corrigeant tous mes textes et traductions de différentes langues.
J’ai décidé de traduire en français certains poèmes des poètes participants qui me les envoient. Je les ai informés de cela et leur ai demandé de m’envoyer leur poésie. J’ai déjà traduit plusieurs poètes, et parmi eux, je souhaite inclure quelques poèmes de Muhamed Ćurovac, pour le remercier — pour son enthousiasme, pour son engagement, pour avoir, avec tant d’énergie et de dignité, relevé à nouveau la Société des écrivains et l’avoir guidée sur la voie honnête et droite.
J’espère que cela sera reconnu également par les autorités, qui devraient, au moins parfois, récompenser le véritable travail, la patience, mais aussi l’importance de la culture dans nos vies.
Muhamed Ćurovac, pjesme i prevod
Sveti put
Treba sići s visine
Sa stepeništa. Ne skočiti.
Lagano, stepenicu po stepenicu.
Treba sići u ravnine ispod kojih teku rijeke
Tiha i neprimjetna stapanja naslućivati.
Ponekad s njima poći, broditi
I ne dirati obale tamo gdje su doticane;
Strpljivo čekati svoje postaje,
Kao svi ravničari.
Treba sići s vrleti.
Osloboditi korak napetosti
Pustiti vjetru
Da zategne zaboravljena jedra.
Kao za nekim izgubljenim tragom
U nepoznato treba ići…
Le Chemin sacré
Il faut descendre des hauteurs,
Descendre l’escalier sans jamais sauter,
Doucement, marche après marche.
Il faut s’enfoncer dans les plaines où coulent les rivières,
Sentir leurs fusions discrètes et imperceptibles,
Parfois partir avec elles, naviguer,
Sans toucher les rives déjà foulées,
Attendre patiemment ses propres haltes,
Comme les habitants des plaines.
Il faut descendre des sommets.
Délier la tension de ses pas,
Laisser le vent
Tendre les voiles oubliées.
Comme sur une trace perdue,
Vers l’inconnu, il faut avancer…
Na dvoru
Sve ove godine činilo ti se da je gradiš.
Kamen za kamen, zid za zid da si vezao.
Svaku ponaosob da si sjekao – one ćutile da ih gladiš,
Te grede što si na dvije vode u vijenac srezao.
Zamisli ogledalo. Nasmijano iznudi mu lice.
U jedno će pretpraznićko veče slika doma
Poput letka da uleluja.
Uskomešane su uspomene,
Stižu redari iz carstva dokolice.
Sa čela, sa trona, lijeno slazi misao
Pritajena guja.
Leglo njeno još i danas u srcu mi šuška.
Dok sam se , iz noći u noć svijam u ložnici.
Sanak davni čim pripeče prevoli me bjelouška.
Krv mi hladi , na vidjelo dolaze mi ubožnici.
Bolji su dani prošli – čudna li otkrića!?
Ne vraćaj se nikom i vrijeme nas na oku drži.
Sve je posrnulo u vlast – zinule oči: jela i pića.
U što god pogledaš led bije, čega se dohvatiš prži.
Nikad više lijep ko slika!
Samotniji ovom neću proći stazom.
Život bješe tek prilika
Da upoznam dašak sunca
-osta lice opaljeno mrazom.
À la cour
Toutes ces années, il t’a semblé la bâtir.
Pierre après pierre, mur après mur, tu les as liés.
Chaque pierre, taillée par toi, portait la trace de ta main,
Ces poutres ajustées en couronne sous deux eaux.
Imagine un miroir. Qu’il te montre un visage souriant.
Par un soir de veille de fête, l’image de la maison
Flottera comme un feuillet emporté par le vent.
Les souvenirs s’agitent.
Des gardiens arrivent du royaume de l’oisiveté.
Du front, du trône, descend lentement la pensée,
Serpent tapi.
Son nid bruisse encore dans mon cœur,
Tandis que, nuit après nuit, je me replie dans ma chambre.
Dès que le vieux sommeil me frôle, la couleuvre m’envoûte :
Elle me refroidit le sang, et les misérables apparaissent au grand jour.
Les jours meilleurs sont passés – quelle étrange découverte !
Ne retourne vers personne : le temps nous tient à l’œil.
Tout s’est effondré dans le pouvoir – les yeux affamés de mets et de breuvages.
Sur tout ce que tu regardes, le givre frappe ; tout ce que tu touches brûle.
Plus jamais aussi beau qu’une image !
Plus solitaire, je ne suivrai pas ce sentier.
La vie n’était qu’une occasion
De connaître un souffle de soleil –
Il me reste le visage brûlé par le givre.
Mnogo ljeta potom
Kada te se sjetim,
Po jednu radost izgubim.
Samoća mi tad zamiriše
Ko jutarnji hljeb putniku,
Što namjeri davan nemir tažiti,
Idući od grada do grada,
O svakom isti san snujući.
Ali se nikad ne izrekoh:
kako ću te, po nemiloj
zapovijesti predskazanja,
u žalosnu zbjegu sresti;
ne dajući, pritom, važnosti smislu
niti gorčini trena,
kad među nas zabasaju,
podižući golem bedem,
jedna tvoja
jedna moja
uspomena.
Bien des années plus tard
Chaque souvenir de toi
m’ôte un peu de joie.
Alors montent les parfums de solitude,
Tels le pain chaud du matin
pour le voyageur en quête d’apaisement,
Allant de ville en ville,
Rêvant partout le même rêve.
Mais jamais je ne dis
que, selon un cruel ordre du présage,
je te rencontrerai
dans une fuite douloureuse ;
sans accorder d’importance au sens,
ni à l’amertume de l’instant.
quand, entre nous, s’égarent —
érigeant un immense rempart —
un de tes
un de mes
souvenirs.
Muhamed Ćurovac
Rođen 1950.god. Objavio dvije knjige poezije (Šapat iz moje sobe i Kuća na dvije vode). Radio u Izdavačkom predizeću “Svjetlost”, prvo kao sekretar u Redakciji Časopisa za književnu i umjetničku kritiku Izraz, potom kao Urednik za publicitet za književno publicističku produkciju izdavačke kuće “Svjetlost”. Tokom ratnog perioda u svojstvu državnog službenika, radio na mjestu Načelnika Odjeljenja analitičko-informativnih poslova u oblasti javne bezbjednosti Republičkog, odnosno Federalnog MUP-a.
Obavljao funkciju Generanog sekretara Društva pisaca u BiH i Izvršnog rukovodica Međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije. U tom periodu bio član Redakcije Časopisa za književnost i kulturu Život, te Časopisa za mlade Lica, na pozicijama operativnog urednika, čiji izdavač je Društvo pisaca. Trenutno na funkciji Predsjednika Društva pisaca BiH.
***
Né en 1950, il a publié deux recueils de poésie, Šapat iz moje sobe (Chuchotement de ma chambre) et Kuća na dvije vode ( La maison sur deux eaux). Il a travaillé au sein de la maison d’édition Svjetlost, d’abord comme secrétaire à la rédaction de la revue Izraz, puis comme rédacteur chargé de la promotion pour la production littéraire de la maison d’édition Svjetlost.
Pendant la guerre. Des années 90, en tant que fonctionnaire de l’État, il a occupé le poste de chef du Département des affaires analytiques et informatives dans le domaine de la sécurité publique, d’abord au niveau républicain, puis au niveau fédéral.Il a exercé les fonctions de secrétaire général de l’Union des écrivains de Bosnie-Herzégovine et de directeur exécutif du festival international de poésie Sarajevski dani poezije (Journées de la poésie). Durant cette période, il a également fait partie des rédactions des revues liittéraires Život et Lica. Il est actuellement président de la Société des écrivains de Bosnie-Herzégovine.
![]()