Biografija najvećeg krvnika u povijesti čovječanstva

Simms, Brendan: Hitler: samo svijet je bio dovoljan, Buybook, Sarajevo, 2021.

PIŠE: Jasmin Agić


Iako je, zasigurno, jedna od medijski najviše eksploatiranih ličnosti u posljednjih stotinu godina Adolf Hitler i njegov život i dalje su velika nepoznanica. Misterij oko njegovog dijaboličnog lika širi se neprekidno od datuma koji zvanična historiografija uzima kao vrijeme njegove smrti. Okolnosti samoubistva su opisane do u tančine, ali činjenica da njegovo i tijelo Hitlerove ljubavnice Eve Braun nikada nisu pronađeni temelj su za raspirivanje različitih narativa u kojima se iznose teze kako je apsolutni vladar nacističke Njemačke preživio Drugi svjetski rat i kako je decenijama nakon njegovog okončanja živio slobodno negdje na prostoru Južne Amerike.

Fotografije i televizijske slike Adolfa Hitlera u nacističkoj uniformi okruženog vrhuškom nacističke Njemačke odražavaju danas dobro poznate historiografske činjenice, ali ako postavimo pitanje kako je izgledao politički život vjerovatno najmonstruoznijeg diktatora našeg doba mnogi neće biti u stanju dati bilo kakav suvisao odgovor. Hitlerova slika postala je ikončka personifikacija apsolutnog zla, ali malo ko je u stanju pojmiti kakva je bila njegova ličnost i koje su razmjere njegovog političkog djelovanja. Da bi se razumio način na koji je Hitler osvajao vlast u Njemačkoj i onda od kancelara zemlje postao firer Reicha potrebno je odbaciti površnu sliku utemeljenu na vizuelnosti njegovih zabilježenih javnih nastupa i konsultirati nepreglednu dokumentaciju, koja opisuje svaku etapu njegovog privatnog i političkog života.

Takav poduhvat poduzeo je britanski historičar Brendan Simms koji je napisao jednu od najcjelovitijih političkih biografija Adolfa Hitlera sekvencionirajući na gotovo 800 stranica naučne studije svaki detalj njegove političke biografije. Knjigu „Hitler – samo svijet je dovoljan“ naučna zajednica Velike Britanije već je opisala kao jedan od najtemeljitijih uvida u Hitlerovo političko djelovanje, a Simmsovo close reading kontrapunktiranje autentičnih dokumenata, u kojima se pokazuje Hitlerova politička sposobnost, pokazuje s koliko nerazumijevanja još i danas posmatramo život jedne političke figure.

Pažljivo čitajući dokumente, koji opisuju Hitlerov život, Simms dolazi do spoznaje da u ranoj mladosti Adolf Hitler nije ispoljavao znake otvorenog anisemitizma. Njegov lutajući život opterećen teškim porodičnim traumama stvorio je od njega odlučnu osobu posesivno zaljubljenu u politiku. Prve političke ideje Hitler artikulira tokom Prvog svjetskog rata a lamentiranje nad tragičnim njemačkim porazom pretvara se u ciničnu ljutnju iz koje će se roditi jasna i tvrdokorna mržnja.

Poraz Njemačke u Prvom svjetskom ratu i uvjeti mira koji su nametnuti zemlji bili su inicijalni okidač za rapirivanje Hitlerove mržnje. Duboko ubijeđen da je Njemačka ne samo poražena nego još i više ponižena mirom Hitler je svoju političku nemoć projecirao na anglo – američki svijet prema kojem je, kako pojašnjava Simms, gajio ambivalentan odnos. Istovremno mrzeći Veliku Britaniju i Sjedinjene Američke Države zbog vojnog poraza njegove zemlje Hitler se intimno divio tim nacijama smatrajući da s pravom postaju svjetski politički hegemoni. Hitler je u Velikoj Britaniji i SAD-u vidio arhetipskog takmaca Njemačkoj, jedinoj nadmetanja vrijednoj sili, onoj snazi s kojom će se Njemačka, na putu svoje historijske regeneracije, nužno morati suočiti na bojnom polju.

Ono što Simms plastično prikazuje u ovoj monumentalnoj političkoj biografiji jeste Hitlerovo javno i društveno djelovanje u dva desetljeća koja su prethodila izbijanju Drugog svjetskog rata. Danas se malo potencira činjenica da je Hitler svoj politički uspon gradio gotovo punih dvadeset godina vodeći bitke u haotičnoj političkoj areni. Na put koji će završiti totalnim ratom i sukobom sa cijelim civiliziranim svijetom Hitler je krenuo kao opskurni, ali iznimno talentirani govornik i veoma domišljat političar. Gradeći svoj politički uspon na idejama koje su emotivno bile prijemčljive njemačkom narodu Hitler je postepeno osvajao vlast kombinirajući metodu političkog saveza sa agresivnim zastrašivanjem političkih neistomišljenika. U samom srcu Hitlerove ideologije, koja je trebala biti pogonsko gorivo obnovi njemačkog Carstva, nalazila se strašna slika jevrejskog arhetipskog neprijatelja. Već ranih dvadesetih godina, a posebice tokom pisanja „Mein Kampfa“ Hitler razvija svoje antisemitske ideje kriveći imaginarno svjetsko jevrejstvo za stanje u kojem se njemačka nacija nalazi. Teške reparacijske namete koje su saveznici nametnuli weimerskoj Njemačkoj Hitler je vidio kao pokušaj svjetskog jevrejstrva da uništi ne samo državu nego i rasni potencijal njemačkog naroda. Programski antisemitizam tridesetih godina ugradiće u svoje državno djelovanje, a u godinama Drugogo svjetskog rata to će postati ključno pitanje vojnog opstanka Njemačke – pitanje koje će, naglo i silovito, dobiti na važnosti u posljednje tri godine rata kada postane jasno da njemačka vojna sila neće moći odoljeti napadima udruženih savezničkih snaga.

Hitlerova trajna opsesija, još od godina Prvog svjetskog rata, bio je anglo – američki svijet. Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija tokom cijele Hitlerove političke karijere bili su ključni Hitlerov neprijatelj i najveća prepreka u realizaciji njegovih planova obnove Njemačke. Svi politički a kasnije i vojni potezi koje je Hitler povukao, kako to tumači Simms, bili su motivirani željom da se suzbije anglo – američka hegemonija. Čak i njegovim namjerama da na istoku Evrope osigura neophodni lebensraum za mnogobrojno njemačko stanovništvo glavna prijetnja dolazila je sa zapada, iz Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, za koje je diktator vjerovao da dugoročno, uskraćivnajem hrane i ostalih vitalnih resursa, žele Njemačku držati u stanju permanentnog i kontinuiranog ropstva. Svi Hitlerovi politički, a kasnije i vojni postupci bili su motivirani nastojanjem da se zemlja učini nezavisnom od anglo – američkog političkog i vojnog zagrljaja. Na ovoj tezi Simms ustrajava na svim mjestima knjige ilustrirajući pažljivo odabranim citatima Hitlerovu posesivnu potrebu da svaki svoj politički manevar sagledava kroz prizmu njemačko-angloameričkih odnosa.

Istovremeno, Hitler je anglo – američki svijet vidio kao uzor, kao predio kojem njemački narod mora težiti, u tehnološkom, ideološkom i ekonomskom smislu i sve socio – ekonomske reforme koje je kao kancelar Reicha pokrenuo bile su motivirane željom da se dostigne životni standard Sjedinjenih Američkih Država. Pored toga, u Hitlerovim rasnim teorijama i njegovoj platformskoj eugenici Anglo – amerikanci su bili rasno superiorniji Nijemcima i jedan od ciljeva, koje je iskazivao ne samo u „Mein Kampfu“ nego i u stotinama javnih govora bilo je „pročišćavanje“ njemačkog nacionalnog korpusa. Taj pomiješani osjećaj divljenja i straha neprekidno je prisiljavao Hitlera da donosi odluke koje je intimno razumijevao kao način da se suprotstavi latentnoj anglo – američkoj prijetnji.

Hitler, kakvim ga prikazuje Brendan Simms, je oštrouman, delikatan i odvažan političar koji postepeno izrasta u zločinačku neman nesposobnu da obuzda svoje najmračnije nagone. Ali, cijelo to vrijeme, Adolf Hitler je osoba posvećena svom cilju, proračunata, svjesna političke dimenzije epohe, ubijeđena kako je sposobna korigirati historiju za koju vjeruje da je nepravedna prema Njemačkoj. To ubjeđenje odvešće ga do trenutka kada će morati donositi teške političke i vojne odluke iz kojih će prvo izlaziti kao apsolutni pobjednik, a zatim kao gubitnik iza kojeg će ostati pustoš, nesreća i smrt.

Simmsova knjiga „Hitler – samo svijet je bio dovoljan“ štivo je iznimne snage i ubjedljivosti, a raskoš referenci i gotovo nepregledna bibliografska lista dokaz su da je autor bio i više nego posvećen u svojim historiografskim istraživanjima. Ukratko, riječ je o briljantnoj i blistavoj knjizi koja donosi sasvim nove i neočekivane spoznaje o životu i političkom djelovanju najvećeg krvnika u povijesti čovječanstva.

 677 total views,  9 views today

Вашият коментар