VAPAJ ZA GAZU

Piše: Šuhreta (Šura) Dumanić

U svom prepoznatljivom i jedinstvenom pjesničkom stilu, u kojem plete i prepliće starinske riječi svoga zavičaja i poetske teme, skovao je Šaban Šarenkapić jedinstvenu knjigu poezije koja pod nazivom GAZINSKI GLASNIK, sadrži stihove koji govore samo i jedino o tragediji ljudi u Gazi. Više od stotinu pjesama posvetio je pjesnik žrtvama, stavljajući se na stranu palestinske žrtve stihovima koji su vrhunski izraz su-osjećanja i su-patnje, ali i poziv da osluhnemo vapaj, kao u pjesmi od koje je preuzet i naslov knjige:

Ako želiš da znaš šta mi je,
Osluhni glasnika
Iz Gaze –


I drugu, znadi:


Sve
Što ne čuješ tad – to
Samo iz srca tvojega dolazi

Ponesen vlastitom željom i mišlju otpora onome što se pred očima cijelog svijeta događa, pjesnik je izlijevajući svoja osjećanja skovao i krilaticu PISANJEM UZVRATI, oko koje se okupilo nekoliko izdavača iz regiona (BUKS Novi Pazar, Spoken Word RS Beograd, ShuraPublikacije Opatija, Planjax Tešanj, Lijepa riječ Tuzla, Sanje Ljubljana), kako bi objavili knjigu, i prihod od nje poslali kao pomoć stanovnicima (djeci) Gaze.

Htjeli mi to ili ne saputnici smo (i sapatnici) sa onima s kojima živimo svoje živote sada i ovdje na ovoj planeti. Nehumane i nevjerovatne situacije kojima su izloženi Palestinci, a i Jevreji, u čudovišnoj igri političkih sila, pogađaju srca ljudi današnjice, kao i naš um, koji pokušava razumjeti i naći odgovore na jedno brutalno, arogantno, I nepotrebno nasilje prema slabijima. Istina je da pjesnici umiju taj doživljaj izraziti na posebno emotivan i potresan način, emocijom ulazeći u same ralje zla, odbacujući nehumanost i priglivši žrtve, kako to čini autor ovog zbornika.

Pjesnik vidi oko sebe svijet obrnutih slika i vrijednosti, upitnost ljudskosti i čovjeka, kao u pjesmi Nulta tačka: Svezala mi se naopaslo//Usta i, po šutnji//Pomišljam//Da su hatarni dani//Ali nisu – i to me brine//Stakverula://Svaki mi dan počinje//Iz Palestine -//Nultom tačkom//Sabijanja u bezljudnost

*

Treba reći da u najvećem broju pjesama autor govori o djeci, posebno osjetljiv na pogibiju i patnje najmanjih, i ti su stihovi neprebolni, kao u pjesmi Pripremne radnje, u kojoj kaže:

Gazinci starinci kad su bili djeca
Otkidali leptirima krila


Nizali obade na žicu


Vješali vojničke
Vučjake za odmazdu
I krali za čajanku kišnicu
A danas će jehudi vojnici
Ubijati njihnu djecu –


U školskome dvorištu
U iskopanom grobu:
Kolijevci


Djeca sigraju –


I tijesno im je, tijesno
Kao u svakoj masovnoj grobnici


I kao vrhunac inferna koji se i dalje zbiva na tom tlu, pjesnik kaže:


Usred butum Gaze
Jutros
Djeca djeci
Obavljaju dženaze

*

Poezija Šabana Šarenkapića jeste angažirana poezija, ali ne u političkom ili ideološkom smislu, ni brechtijanski čak. Ona je naprosto na strani čovjeka, na strani ljudskog srca, dječije suze i osmijeha… Možda o tome najbolje svjedoči pjesma posvećena Refaatu Alareru, palestinskom pjesniku ubijenom krajem 2023.g., a naslov te pjesme postat će lajtmotiv svekolikog pisanja na temu Gaze i Palestine: PISANJEM UZVRATI (za Refata Alarera) :

Kad si sam i nemaš nikoga // Zbog koga bi odustao -// Dušom diši//Dato ti je odboga: piši //
O tjeskobi svijeta -// Neka te ne obametu // Ni radost ni tuga,// Drugu: // Tvoje je da se
uzdigneš -// I ničega se ne stidi: //Mržnje boj se // I pisanjem uzvrati -// Jer sabljom pokorit //
Ne možeš ono što ne vidiš.//

Šarenkapić balansira između života i smrti, razumije onu tanku nit (Silaj ćupriju) što je između njih, strahotu prisilne smrti i snagu života, pa u pjesmi Ideja pijeska piše:

Ako svi odemo, ako se mi
Živi i zdravi, bolesni
I sakati


Iselimo –


Postat ćemo sveta zemlja:
Ideja živoga pijeska –


I razmisli: Ti, Bože
Rođeni u zemnome strahu


Šta ćeš s tolikim smrtima
Koje ćemo tebi staviti
Na dušu


A životodajnu –
Izvan granica uma
Smrt je nemoguće raseliti

*

Pjesnik posuđuje svoj glas Palestincima, ali ne zaboravlja ni Jevreje i njihovu historijsku muku, put koji su prešli i Holokaust i postali savjest čovječanstva, kao u pjesmi Savjest narodima, posebno u prvim stihovima:

A najbolje je bilo Jahudijama
Dok su bili po svijetu
Savjest narodima

Pjesmu Harem posmrća posvetit će izraelskom pjesniku i mirovnjaku Amiru Oru:

Pored puta, na rubiku ovoga šehera
U žutilu bagremovâ, dva su
Groba jahudijska


Pritisnuta temeljima doma Ademova
Koji nema pojma da je bilo
Holokausta –


Od prolaznika
Skrivaju ih runa vunena –


Ćamaširi, bodljikava žica: jeza
Zatravljena

Samo s neba može im se prići


A ti boj se
Svijete – moj umete:
Ovako izgleda vječnost zastravljena

Premda jasno na strani žrtava, pjesnik dakle ne zaziva ni mržnju ni osvetu: on zaziva samo i jedino -ljudskost! I pokazuje duboki strah i brigu za svijet, za nas!

MRTVO MORE


Zaustaviti ratove i nasilja
Čuju se glasovi –
Porobljenih


Neslobodnih naroda
U avlijama Gomore
Pred klanicama –


Kaže Ishak:


Jao, Bože –
Kolijevka dobrote
Sad je samo mrtvo more

Tragedija koja se upravo događa na tlu Palestine i Izraela obilježiti će naše generacije za dugo
vremena i jednom ćemo se pitati – šta smo mi učinili?

Pitanje ima duboki smisao, jer mi nismo nemoćni ni u najtežim situacijama. Kada se puno glasova, gesta i protesta, raznih reakcija stope skupa u sinergiji ljudskog otpora – osjetit će se moćna snaga zajedničkog djelovanja. Ovaj mali primjer s knjigom Gazinski glasnik govori (i) o tome. I otvoren je za podršku i pridruživanje – svima! Naime, u pitanju je jedan projekt u kome se može učestvovati – čitanjem!

Pisanjem i čitanjem: podrškom uzvrati! – Izdavači su se dogovorili da se prihod od prodaje zbornika GAZINSKI GLASNIK šalje kao pomoć za djecu u Gazi/Plestini. Cijena knjige je 10 eur, a naručuje se kod izdavača shura.publications@gmail.com (Opatija, Hrvatska) ili pmkrec@yahoo.com (Spoken Word RS Beograd) ili zehnijabul@gmail.com (BUKS Novi Pazar).

I na kraju, zahvalnost pjesniku Šabanu Šarenkapiću koji nam je ustupio na stihove i dao nam priliku da učestvujemo, da budemo plemeniti.

 664 total views,  4 views today

Komentariši