Solidarnost sa novinarima i piscima Palestine

P.E.N. Centar u Bosni i Hercegovini je u utorak, 21.11., organizirao razgovor i čitanje poezije. Susret je nazvan Solidarnost sa novinarima i piscima Palestine, a upriličen je kao znak protesta protiv izraelskih napada i ubijanja civila u blokiranom Pojasu Gaze. Učesnici su bili istaknuti članovi P.E.N. Centra i ugledni poznavatelji prilika, i to: Asmir Kujović, Andrea Lešić, Zlatko Dizdarević, Ferida Durakovć, Semezdin Mehmedinović, Šejla Šehabović, Mirza Sarajkić, Nerzuk Ćurak, Adisa Bašić, Senadin Musabegović i Almir Bašović.

P.E.N. Centar u Bosni i Hercegovini najoštrije osuđuje brutalne izraelske napade na blokirani Pojas Gaze, a posebno ubistva i hapšenja palestinskih novinara, pisaca i aktivista. P.E.N. Centar u Bosni i Hercegovini se zalaže za to da palestinski pisci i novinari imaju pravo da brane svoj intelektualni integritet i pravo na slobodu govora.

Odabrana poezija palestinskih književnika:

Gaza
Hala Aljan
Prijevod: Suada Muharemović


Ovo  je čekaj
Ovo je nisam znala da dim može biti kao okean
Ovo je sumrak od aluminija i oblaci od sumpora
Ovo je sabah al-hajr
Jutro sreće
Jutro od pepela
Ovo je para i ruševina i baterijom osvjetljena tijela
Ovo je brojanje tvog gubitka
Ovo je gubitak brojanja
Ovo je čovjek što pozdravlja zoru sa glavom zabačenom nazad
Ovo je čovjek što šrapnelom pozdravlja zoru
Ovo je ne mogu dovoljno brzo brojati
Samihini
Ovo je kćerka
Ovo je ja sam pola tvoja
Pola svjetla otpuhanog, rođenog iz neke svijeće
Ovo je neki paralelni život u kojem je
Otac mog oca skrenuo lijevo,
Zgrabio šaku zemlje i umjesto da ode,
Ostao
Ovo je dijaspora
Ovo je uvijek kroz televizijski ekran
Ovo su uvijek pogrešna pitanja
Ovo je pet drugih obala
ovo je kukavičluk
Ovo je nemoj mijenjati kanal
Najmanje što možeš uraditi je gledati
Ovo je dijaspora
Nosi svoje ime u Bangkoku
Nosi svoje ime u Bruklinu
Ovo je razarajuća kugla kompasa
Ovo je čekaj
Ovo je nisam znala da nebo prave tako izgladnjelim
Ovo je metal
Reinkarnacija metala
Djece što šepaju i sive prašine ispod
Izvijenih zgrada
Ovo je nebo noževa
Ovo je tijelo, nije tijelo nego silueta prsnog koša
i plitki grob
ovo je historija plitkih grobova

Gaza, iz dijaspore – drugi dio
Džihan Besiso
Prijevod: Suada Muharemović


I
Danas u Džebeliji, Han Junisu, u Rafi i Šudžaijji,
 još uvijek kopamo mrtve što smo pronašli,
Ali živi pitaju:
Vejn nruh?
(Kuda da idemo?)
Šu nsavi?
(Šta da radimo?)
Samidun; znači da trajemo.
II
Habibi, danas si me podsjetio da smo
pod istim nebom.
Ali nigdje izbjeći. Samo izbjeglice.
Preskoči doručak sa paravojnim jedinicama u Bengaziju,
Ručaj u Homsu pod ruševinama.
Napusti svoju kuću u Mosulu.
Napusti svoju kuću u Mosulu.
Napusti svoju kuću u Mosulu.
Tri puta u sedam dana.
Odvedi svoje tijelo u Bejrut, srce ti još uvijek
Kuca u Halepu.
Odvedi svoje tijelo u Aman, srce ti još uvijek
Kuca u Gazi.
Pobjegni.
Ukrcaj se na čamac smrti iz Egipta
I Libije do Italije, djecu svoju ostavi
Na obali.
III
Vremenska prognoza za arapske potomke je oblačna.
Sa mogućnošću nesezonskih paradigmatskih promjena.
Ne razumijem se u politiku, ali nešto
U vezi ove vrste terora ima okus po Burger Kingu.
Uzmite nazad svoje džihadiste na iznamljivanje.
Uzmite nazad svoje F16-stice, svoje dronove, svoje bombe sa neba u Iraku, Libiji, Jemenu.
IV
Draga dijasporo,
Možda imate dobar posao.
Sretni ste.
Radite za Pepsi.
Radite za Memac i Ogilvy.
Ne znate da li će sutra zatvoriti glavni ured Novartisa u Bejrutu
Jer je
Još jedna bomba pala.
U Kairu se svakako i ne vozite taksijem. 
Ne želite se preseliti u Dubai
Kao svi drugi.
V
Draga dijasporo,
Bojkotuj.
Nemoj biti sponzor okupacije svojim
jordanskim dinarima, dirhemima, dolarima
I funtama.
VI
Habibi, mislila sam da si izgubio moj broj,
A ispade da si izgubio noge,
Na putu do bolnice iz Han Junusa do Džebelije do Rafe.
Granica je zatvorena, ali
Moje srce je tunel.

Trideset godina
Gayyas Al-Madhun
Prijevod: Mirza Sarajkić


Moj živote očajni
Trideset ljeta mi je punih
A sve do ovog trena
Nisam trčao u nepreglednoj gomili pijanaca
I luđaka
Bježeći pred razjarenim bikovima.
Nikad nisam spavao zajedno sa dvije žene
Nisam bio ni u jednom ratu
Ne ispalih niti jedan metak
Nije mi ni savjesti niti jedna žrtva
Trideset godina
Nisam opljačkao banku sa ženskom čarapom na glavi.
Nisam pročitao Rat i mir od Tolstoja
I ne želim ga pročitati
Trideset godina
Nisam dobio džekpot na lutriji
Nisu mi dodijelili Nobelovu nagradu za književnost
U glasačku kutiju nisam ubacio listić
I sve su prilika da nikada neću to učiniti
Trideset godina
Nisam postao građanin nijedne države u ovome svijetu od besmisla
Trideset godina
Gomila se broj mojih azila
A Palestina svakim danom postaje sve dalja i dalja.

Ne mogu biti prisutan
Gayyas Al-Madhun
Prijevod: Mirza Sarajkić


Na sjeveru, podno Božije granice, uživam u civilizacijskom progresu i čarima tehnologije,
u najnaprednjim oblicima urbanog života koje je čovječanstvo doseglo,
pod utjecajem droge koju dodjeljuje zdravstvna skrb i osiguranje, kolektivni ugovor i sloboda izražavanja,
protežem se ispod ljetnog sunca poput bijelog čovjeka,
i razmišljam o jugu skladajući svakojaka opravdanja zbog svog odsustva.
Pored mene prolaze izbjeglice, svjetski putnici i migranti, prolaze i izvorni stanovnici,
nagizdani i u bijegu od poreza, alkoholičari, bogatuni, skorojevići i nacionalisti.
Svi prolaze ispred mene dok sjedim na sjeveru i razmišljam o jugu,
pišem šarene lāže da prekrijem svoje odsustvo i da opišem kako
ne mogu biti prisutan.
Da! Ne mogu biti prisutan, jer je put između mene i Damaska
ispresijecan postmodernim razlozima, među kojima su moji drugovi
koji odlaze Bogu nametnutom brzinom koju ni kompjuteri ne mogu izmjeriti,
a neki su razlozi povezani sa jednom ženom koju sam poljubio na sjeveru,
i od toga zaboravio ukus majčinog mlijeka, dok neki razlozi imaju veze sa jatom riba
kojeg, u mom odsustvu, nema ko da nahrani.
Ne mogu biti prisutan, a razdaljina između moje zbilje i uspomena
potvrđuje da je Ajnštajn u pravu i da je energija koja izvire iz moje čežnje
jednaka zbiru mase u četverouglu sunčave brzine.
Ne mogu biti prisutan, ali sam sposoban za odsustvo,
Da! Itekako sam vješt u odsustvu, čak sam postao profesionalac u tome
u posljednje vrijeme. Sada imam i precizan raspored prema kojem utvrđujem termine svog odsustva,
a imam i uspomena koje se još uvijek desile.
Vičan sam odsustvu, pa kao da me nikad nije ni bilo, kao da sam ništavilo,
kao da moja pluća nikada nisu udahnula zraka i da nemam neprijatelja.

Izazov
Mahmud Derviš
Prijevod: Mirza Sarajkić

Stegnite moje okove, uzmite hartije i cigare
Usne mi prašinom ispunite
Ali znajte da poezija je krv u ovim venama
So u krušnim mrvama
Sjaj oka mojega
Ona može biti ispisana noktima, zjenicama i sabljama
I ja ću je kazivati
U zatvoru
U hamamu
I u štali
Pod udarcima bičeva
U okovima
I najgorim mučenjima
Milion ptica na granama je srca mojega
I svaki od njih sklada pjesmu rata

 536 total views,  7 views today

Komentariši