“Udvojena čitanja”, nova knjiga akademika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, dr. Pavla Goranovića, objavljena je u izdanju Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada Podgorice.
Riječ je o vrijednoj i nadasve važnoj zbirci eseja, koja na inteligentan, zanimljiv i neposredan način govori o najznačajnijim crnogorskim, južnoslavenskim, ali i svjetskim piscima iz perspektive čitaoca i sabesjednika. Podijeljena je u šest cjelina ‒ „Knjige pronalaze naše pamćenje“, „Književnost, sumnja mislećeg srca“, „Ipak, ostaju mirisi, kao pouzdana sjećanja“, „Sluh biblioteke“, „Lirika zemlje i razmjena nemira“ i „Ukršteni žanrovi: kako se more uliva u kopno“. U okviru svake od njih nalaze se ogledi posvećeni životu i opusu klasika svjetske i domaće književnosti, počev od Marqueza, Borgesa i Carvera, preko Ujevića, Kiša i Kovača, sve do Radovana Zogovića, Vita Nikolića i Lesa Ivanovića.
U ovoj knjizi nalazi se nekolicina eseja posvećena članovima P.E.N. Centra u BiH, među kojima su Josip Osti (1945-2021), Predrag Matvejević (1932-2017), Mirko Kovač (1938-2013), Abdulah Sidran i Mile Stojić.
Osti je pjevao prvo o ljubavi, potom o (bez)zavičajnosti, o smislu napisanog, o zapitanosti nad svijetom, o majci, o događajima koji su minuli i njihovim ostacima… Književnost „rasanjuje“ naše živote i živote bližnjih. Ako je igdje izbjegao – izbjegao je u jezik (jezike). Sam Osti za čin pisanja pronašao je ekvivalent, pišući da je „pustio korijenje u zemlju jezika“. Eto istinskog spisateljskog zavičaja! I ponovo, bilo smirenim, bilo eksplozivnim govorom, on nam je kazivao da ma gdje da je – u jeziku je.
ABECEDA LJUBAVI I PONOVNO DJETINJSTVO NA NIČIJOJ ZEMLJI. Josip Osti: Slavimo slučajnost
“Tek nekoliko dana po izlasku iz štampe izazvala je veliku pažnju kako kritike, tako i publike, što je pokazatelj da je riječ o publikaciji koja će budućim generacijama služiti kao nezaobilazna udžbenička literatura na putu otkrivanja književne vrijednosti. Primjerci ove knjige mogu se naći u knjižari Karver, a uskoro i u Narodnoj knjizi”, piše u saopštenju.
No čitaoci Sidranovi su se davno odkamenili: u uličnim epitafima, za znane i nepoznate, u pjesmama koje nestaju kao što nade venu i kao što tone Venecija, kada po nama, čitaocima, pada noć teška i kada skupa s pjesnikom bliskim izgovaramo: „Ja nikad ništa nisam vidio prvi put!“
Abdulah Sidran, pjesnik je to svikao na čuda.
JEZIK I ZEMLJA, PJESNIK I GRAD: JEDINSTVENI KISMET. Prufrokovska šetnja Abdulaha Sidrana
S druge strane, Stojić je i hrabri pjesnik krajnosti. Pjesnik ličnog (koje se danas nikog ne tiče), pjesnik iskrenosti (koja danas nije isplativa), pjesnik zavičaja (koji danas nije poželjna destinacija), pjesnik provokacije (povodom koje se danas niko ne osjeća prozvanim), pjesnik vječitih tema (koje su danas van mode), pjesnik angažovanosti (koja je danas izraz političke nekorektnosti, staromodna je ili prevaziđena)… Stoga je njegova pjesnička misija tevtonska. On je taj koji priznaje da „pakao za nas nije simbol nego satiruće iskustvo“. On je taj u čijim se stihovima sjedinjuju svjetovi.
SVAKO NA SVOM KRAJU SVIJETA. Mile Stojić: Putovanje kao početak povratka
O počasnim članovima P.E.N. Centra u BiH, Predragu Matvejeviću i Mirku Kovaču, ističe se:
Matvejević nas uči da Mediteran nije samo na jugu – on je u damaru. I da može biti na svim stranama svijeta. Zemlja je to koja ne može biti opustošena jer je poviješću i mirisom, plovidbom i solju obilježena. Pa opet živi u oskudici i raskoši, u nepoznatom i posvemašnjem. Toplokrvno tkivo Matvejevićevog teksta prilagodljivo je i zagonetno, budno za činjenice i imaginaciju, ali i otvoreno da se po njemu utiskuju misli.
U KOJE SE KNJIGE ULIVA MEDITERAN? Matvejevićev žanr – Mediteran
Kako su beskrajni Kovačevi prostori. Sav svijet u jeziku, sva sjećanja u jeziku, sav život u literaturi. Mijenjaju se vremena kazivanja, ali prostori ostaju isti, samo riječima omeđeni.
Kovač, pisac izgubljenog stoljeća. Pisac nestalog jezika. Kovač, pisac za pisce.
GRAD KOJI SE UDALJAVA. Mirko Kovač, pisac koji je mijenjao naše knjige
Pavle Goranović je književnik, rođen 1973. godine u Nikšiću. Diplomirao je filozofiju. Objavio je knjige poezije: Ornamentika noći, Čitanje tišine, Knjiga privida, Cinober, Kako mirišu knjige, Grad punog mjeseca, Imena čežnje, Poezija, kao i Tin Ujević i Crna Gora i Tin Ujević i ekspresionizam. Poezija mu je predstavljena i u grafičkoj mapi TaGoT (dvojezično izdanje, likovni radovi Rajka Todorovića Todora i poezija Novice Tadića i Pavla Goranovića). Knjige i književni radovi prevođeni su mu na više jezika (engleski, njemački, italijanski, francuski, ruski, slovenački, slovački, makedonski, poljski, bugarski, švedski, albanski, hebrejski…). Dobitnik je Nagrade „Risto Ratković“ za najbolju knjigu poezije objavljenu u Crnoj Gori, BiH, Srbiji i Hrvatskoj za 2009. godinu i Nagrade „Vito Nikolić“ za najboljeg crnogorskog lirika u 2010/2011. Nagrađen je Državnom nagradom „Miroslavljevo jevanđelje“ za 2014. godinu za najbolje književno, istoriografsko, etnografsko i publicističko djelo objavljeno u Crnoj Gori u prethodne tri godine. Dobitnik je najvažnijeg državnog priznanja – Trinaestojulske nagrade za 2019. godinu. Zastupljen je u brojnim antologijama crnogorske i eksjugoslovenske i svjetske poezije i kratke priče. Njegova bibliografija (autorke mr Vere Đukanović, Narodna biblioteka „Đurđe Crnojević“, Cetinje, 2020) sadrži više od 2.000 jedinica. Vanredni je član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, predsjednik Odbora za književnost i urednik Glasnika Odjeljenja umjetnosti CANU.
Izvor: CDM
2,143 total views, 2 views today
