POSTAJEM MRIŽA ŠTO IZRANJA TVOJE TIŠINE
parangali mi zapeli u kosi
svjetionici razapeli usne
pusti me da usnem
ti sa vjetrom pođi
ta vjetar si
oluja rođena u mimoilaženju plime i vatre
postajem mriža
izranjam ti pogled ko biser
….i dišem
DIO TVOGA VALA
Gledat ću u more
kapi mu do jednu izbrojit
ma neću ga ni volit
niti dodvoravat mu se
već postaću kiša da nikad ne žedni
i da dio vala pripadne meni
i tim dijelom mora
kad zaiskri zora
pokrit ću te dok sniš
jer bez tebe me ni
i da jedan od Danteovih krugova postaneš
i u vatur bi
samo da ostaneš
jer bez tebe ni raja
ni pakla nema
Baš hoću zaljubiću se u more jer more
je vjerna plava pučina snovima mojim i uzeti ću ga
Pod ruku
Priznati mu snove i trčat ću s njim praviti balone od sapunice i na licu njegovu otkati stih
Jer hrabro je more i ne skriva srce ma donijet ću mu sunce na
Krila njegova
I utopiti ću tebe u plavetnilu mora
darovati te sirenama i
onda zaljubiću se u more
i tako ću opet voljeti tebe jer ja drugačije ne znam
ma što život sprema ti budi more
ja
dio
tvoga vala bit ću
zorom zarobljena
TKO ZNA
Na radiju pričaju o jeseni
začudno
Prije pet minuta proljeće vezalo naše ruke
Bila sam velur oblaka
ljubičica zarobljena proljetnim kapima zore
A oni o jeseni pričaju kao da je jesen more i da u krošnjama njenim mornari odmaraju MRIŽE
i što sam ti bliže
oni glasnije govore
a ja
otvaram prozore
jer oblaci sviraju petu Betovenovu
i tko zna
možda je ipak jesen
ali ja sam prije pet minuta
srela proljeće
ili su to
bile
tvoje oči?!
2,440 total views, 2 views today
