Melida Travančić
Iz knjige Ulaz u prazninu, Lijepa riječ, Tuzla, 2021.
23.
– Da bi mogao stvarati čovjek mora biti ogorčen, ljutit, a, opet, nečujno izražajan cijelim svojim bićem.
– To su osjećanja.
– U nesreći nastaje najbolja i najveća umjetnost.
– Kada si nesretna?
– Onda kada istjeram đavola iz sebe.
– Zašto?
– Jer me ostavi praznu.
– Ko piše pjesme? On ili ti?
– Nadopunjavamo se.
24.
– Bog je bio vrlo ponosan kad je stvorio svijet. Nakon toga je došao sebi i kazao da je trebalo da bude možda malo skromniji. Ali svijet je već nastao. I on tu nije mogao ništa više.
– Dekonstruiraš velike stvari.
– Sviđa ti se?
– Šta?
– Ideja o nastanku svijeta?
– Ne. Sviđa mi se dekonstrukcija ideje o nastanku svijeta.
42.
– Provociraš me da pišem pjesme.
– Znaš li šta to znači?
– To su samo ideje. Zapisane u stihove.
– Sad bi trebala uslijediti viša faza?
– Sve što ti ne mogu kazati zapišem.
– Ostajem pri tome da je poezija najsavršeniji način komunikacije.
– Potvrđuje se da poezija spašava, rješava i, evo, savršeno komunicira.
– Svašta bih na ovo imala kazati.
– Šta te sprečava?
– Obzir prema tebi.
43.
– Postoje li zdrave misli o poeziji?
– Zdrave misli o poeziji! To do sada nisam čula.
– Zdrave zato što su plod pjesničkog iskustva i mišljenja.
– Poezija mora biti maksimalno proživljena.
– Ona treba biti natopljena sladostrasnim susretanjem sa stvarnošću.
– Nemoj mi više govoriti o poeziji.
– Zašto?
– Besmisleno je.
– Misliš da o tome sve znaš?
– Ne znam, osjećam.
49.
– Osjećam da bih mogao da te zavolim. I kao prijatelja, druga, djevojku, ženu.
– Mnogo si optimističan.
– Vjerujem da se i nemoguće može dostići u mjeri mogućeg.
– Paradoksalno, ali dijelom tačno.
– Živimo u svijetu mogućnosti.
– U kojem je najčešće sve nemoguće.
– I to je dobro. Jer šta će nam ono što je moguće.
50.
– Kada ću moći kazati da te volim. Mogu li sada?
– Ne poznaješ me. Ti voliš iluziju, sliku koju si oblikovao.
– A šta drugo osim slike jedno o drugom mi imamo?
– Misliš iluzije?
– Da smo se hiljadu puta vidjeli, uvijek bi to samo bila slika.
– A književnost? Zar nju nemamo?
– Ne mora biti, ali opet jeste.
– Sve zavisi od ugla gledanja.
– To što te volim ne mora biti nenormalna stvar.
– Bilo je i gorih zabluda.
67.
– Smeta li ti što naše razgovore zapisujem?
– Ono što napišeš mogu pročitati svi.
– Pa šta?
– To je naš intimni prostor.
– Ali niko ne zna da mi doista postojimo.
4,837 total views, 2 views today
