Melida Travančić: Ulaz u prazninu

Melida Travančić

Iz knjige Ulaz u prazninu, Lijepa riječ, Tuzla, 2021.


23.

– Da bi mogao stvarati čovjek mora biti ogorčen, ljutit, a, opet, nečujno izražajan cijelim svojim bićem.

– To su osjećanja.

– U nesreći nastaje najbolja i najveća umjetnost.

– Kada si nesretna?

– Onda kada istjeram đavola iz sebe.

– Zašto?

– Jer me ostavi praznu.

– Ko piše pjesme? On ili ti?

– Nadopunjavamo se.

24.

– Bog je bio vrlo ponosan kad je stvorio svijet. Nakon toga je došao sebi i kazao da je trebalo da bude možda malo skromniji. Ali svijet je već nastao. I on tu nije mogao ništa više. 

– Dekonstruiraš velike stvari.

– Sviđa ti se?

– Šta?

– Ideja o nastanku svijeta?

– Ne. Sviđa mi se dekonstrukcija ideje o nastanku svijeta.

42.

– Provociraš me da pišem pjesme.

– Znaš li šta to znači?

– To su samo ideje. Zapisane u stihove.

– Sad bi trebala uslijediti viša faza?

– Sve što ti ne mogu kazati zapišem.

– Ostajem pri tome da je poezija najsavršeniji način komunikacije.

– Potvrđuje se da poezija spašava, rješava i, evo, savršeno komunicira.

– Svašta bih na ovo imala kazati.

– Šta te sprečava?

– Obzir prema tebi.

43.

– Postoje li zdrave misli o poeziji?

– Zdrave misli o poeziji! To do sada nisam čula.

– Zdrave zato što su plod pjesničkog iskustva i mišljenja.

– Poezija mora biti maksimalno proživljena.

– Ona treba biti natopljena sladostrasnim susretanjem sa stvarnošću.

– Nemoj mi više govoriti o poeziji.

– Zašto?

– Besmisleno je.

– Misliš da o tome sve znaš?

– Ne znam, osjećam.

49.

– Osjećam da bih mogao da te zavolim. I kao prijatelja, druga, djevojku, ženu.

– Mnogo si optimističan.

– Vjerujem da se i nemoguće može dostići u mjeri mogućeg.

– Paradoksalno, ali dijelom tačno.

– Živimo u svijetu mogućnosti.

– U kojem je najčešće sve nemoguće.

– I to je dobro. Jer šta će nam ono što je moguće.

50.

– Kada ću moći kazati da te volim. Mogu li sada?

– Ne poznaješ me. Ti voliš iluziju, sliku koju si oblikovao.

– A šta drugo osim slike jedno o drugom mi imamo?

– Misliš iluzije?

– Da smo se hiljadu puta vidjeli, uvijek bi to samo bila slika.

– A književnost? Zar nju nemamo?

– Ne mora biti, ali opet jeste.

– Sve zavisi od ugla gledanja.

– To što te volim ne mora biti nenormalna stvar.

–  Bilo je i gorih zabluda.

67.

– Smeta li ti što naše razgovore zapisujem?

– Ono što napišeš mogu pročitati svi.

– Pa šta?

– To je naš intimni prostor.

– Ali niko ne zna da mi doista postojimo.

 4,555 total views,  2 views today

Komentariši