Jasna Šamić : LONDONSKE I DRUGE PJESME

JASNA ŠAMIĆ

alias Yasna Avesta

(londonske i druge pjesme)

 

U LONDONU  VIDJELA SI

 

U Londonu vidjela si Veneru Botticellijevu
I ljubavnika joj Marsa zabačene glave na jastucima
Lijepog kao i ona
I tri satira njegovo koplje držeći
Iznad vretenastog mu tijela

 

Jedan od njih probuditi nastojaše to
Božanstveno lice lijepo poput
Ljubavnice mu

 

U Londunu si vidjela
Veneru Velasquezovu
Na svilenim dušecima
Okrenutu ti leđima
Što već stoljećima bukte
Od strasti

 

Svoju ljepotu je u zrcalu
Mjerila
A ti se ogledala u njenom tijelu
Kao Narcis u jezeru iz bajke

 

Je li tu bio i evnuh ovoj opsjeni
Pokoran
Opsjeni što je ispunjavala grad
Prepun smoga i potopskih kiša

 

Kao i Undeground

 

Gdje si odjednom
Domaću Veneru ugledala

Kosa joj je buktala

Duginih boja
– Crvena modra žuta plava zelena i crna –
I niz grudi joj se slijevala
Koje je putnicima nudila
Ali svi su na svojim sjedištima
Spavali
Pri kraju tog ledenog dana
Natopljenog njihovim znojem

Venus iz Undergrounda je noge
Imala okrugle poput točkova
Vagona
Tijelo joj je kloparalo
U Tube-u što je urlao
Poput stoglavih pasa
Iz Hada

 

Ispijala je svoje nevidljivo piće
Iz čaše od kartona
I konsultovala bez prestanka svoj

English cell u rukama debelim i velikim
Poput London Eye-a 
S druge strane Embankmenta

 

Brisala je svu putenost
Velasquezove ljepotice i njena leđa
Gola iz kojih se širila arija
U nebesima uglazbljena

 

U kojoj si se ti satima
Ogledala i koja ti je šaputala :

Kako je svijet rugoban
U očima modernog doba

Top of Form

 

Bottom of Form

 

U LONDONU SI SRELA 

 

U Londonu si srela Richarda
Smart bio je Richard
Shakespeare‘s globe ti je pokazao

A onda povikao :
What a wonderful day!

 

Potom si se u modernu galeriju ušuljala
I opet susrela
Koga drugog nego ?
Bijelo ogledalo venecijanskog
Okvira

 

I ono je slijepo bilo

 

Ti ne prestaješ da susrećeš
Zrcala bez očiju i vida

 

Gledaš ga ne znajući vidi l’ ipak i ono tebe
A onda naglo ugledaš džinovske suze
Kako iz njegovog prebijeloga
Lica cure i njišu se
Poput prnja nekog prosjaka

 

Raščupano isfronclano
I dalje bijelo i rašiveno
Nastavilo je da se kida

 

Ostaše samo dronjci
Da vise
I rupe – oči
Bez vida

 

I tek tada
Mogla si da se ogledaš
Da svoju sliku vidiš
Raskomadanu
U rupama tog bijelog
Platna na izdisaju

Richardovih riječi se sjećajući :
What a wonderful day !

 

U LONDONSKOJ KAFANI

 

U londonskoj kafani  sjedeći
Gledaš u jedrenjak iz bivših vremena
Dok iza tebe glas off dolare broji
Na ruskom
A drugi se sa njim mješa i
Eto harašo eto krasivo
Povikuje
Da bi opet prvi nastavio
Svoje prošenije

 

A vani je zima i sivilo

 

I mlada žena preko puta
Svom mobitelu
Na ruskom tepa

 

Svud oko tebe srednjovjekovlje
A tu pored
Rusko poklonijenje

 

Juče si izgubila
Mobitel u londonskoj poplavi
Sad si i ti srenjovjekovna
Kao i ovaj dio grada
Dok naspram tebe kroz prozor
Old Thameside inn
Mami
Prazan bez duše iz ma kojeg doba

 

Zima i vlaga probijaju ti kožu
Snagom mužjaka
Plakala si juče ko bijelo zrcalo
U Tate modern
U dronjcima i rašiveno
Pošrkopljena kamionima što se
U Londonu s letilicama utrkuju
U luksuznoj četvrti gdje ti prijatelj živi

 

Kad u vili spavaš
Karuce i kočijaša moraš imati
A ne profani mobitel i kišobrane
U Monoprixu nabavljene

 

I dok ti o bajkama snatriš
Glas off iza tebe neumorno svoju dolarsku
Litaniju veze
I drugi mu sa
Ok Harašo eto krasivo
Domeče
I djevojka naspram tebe
Plave duge kose pjevuši
Niet Niet
Harašo

 

Gdje si to ?

 

Gledaš u jedrlicu iz bivšeg doba
S desne strane
I kroz prozor preko puta
The Old Thameside inn
Pust poput srednjovjekovnog zindana
Kroz koji si prošla
Prije no što si u ovu kafanu
Kročila
Gdje se samo ruska molitva čuje
U dolarima
Prošaputana

 

I VIDJELA SI

 

I vidjela si

U Londonu

Autoportret Turnerov  iz mladih dana

I Temzu pomahnitalu

Poput podviljalog mora gromovima

Podojenim

 

I vidjela u Londonu prijatelje u kafani

I Canaletta u muzeju

Bez duša pohlepnih kao u Parizu

I Leightona u kući mu

Orientalnoj iz pokojnog Damaska

Prenesenoj

 

Oblak iznad rijeke

Bio je crni greben

Gigantsko platno što zakriljuje prolaznike

Izrešetane munjama

Kao narisane Sudnjim danom

 

U Londonu ti je prijatelj

Otvorio vrata Leighton House-a

Gdje si uživala u profilu prelijepe

Euridike

U bijelom i one druge

Crnih vlasi biserima

Prošaranih

 

Pitanja ti je postavljao

Drugar

Koji ti je Uspomenu darivao

Iz te čarobne kuće

 

Nisi znala ni jedan odgovor

Pa ni modernu formulu

Koja je stalno iz usta mu

Poput skakavca

Izletala :

Artefacts !

 

Na Temzi su se ljuljale barke

Drukčije od svih ostalih

I neko sunce se pomaljalo

Iza oblaka – tog crnog zida

Koje ni na jedno drugo nalikovalo

Nije

 

Odakle si ?

Ljutito te pita

 

Istina, odakle si ?

Pitaš se i sama

Nemajući ni na to odgovora

 

Zašto si baš tu

Ispred lađa koje na valovima jašu

Različitim od svih ostalih

Koje si do sada vidjela

 

A onda si se sjetila :

Sa oblaka sam odatle stižem

Bijelog oblaka poput mlijeka iz

Majčine sise i  iz sise mora

Tu živim

Kad ne putujem

To mi je postojbina

 

I puštaš pogled da se ljulja

Na rijeci razbješnjeloj gdje drijemaju

Bez svijesti

Jedrenjaci iz smrskanih

Vremena

A neko drugo sunce stidljivo

Probija mračni oblak

Na greben iz Hadesa nalik

Dok kličeš :

Jedina postojbina!

 

PRED SAM PUT U BERLIN

 

Pred sam put u Berlin

U Londonu prijatelj ti reče :

Brexit

Pa otvori televizor i svi kanali

Zapojiše istu baladu

Brexitsku

Taj dan si ušla

U Westminstersku katedralu

Ni jednog boga ne našavši

Ali si čula zvona kako neumorno

Zvone:

Brexit

Prošla si kraj Westminsterske palače

Gdje su muškarci skoro u prnjama

Lica izopačenih

Pod kišom što je dosadno rominjala

Nosili ogromne ploče koje su vrištale u rukama im :

Brexit

Kao i usta im

Bez dvojbe !

Na Trafalgaru si ušla u dućan

Gdje su se kutije za čaj sa licem Kraljice

Tiskale i lutke s kraljičinim likom vrtjele

Poput derviša u transu

I crveni doubl-deckeri i crvene telefonske govornice

I crvene olovke s crvenom katedralom

Svi skandirali

Poput rustikalnih lica pred Parlamentom :

Brexit

I poput školskih gumica i plastičnih tašni i

Plišanih meda i konja i bombona

A možda i indijskog prodavca

Preobraćenog u Londonca

A da ga nisi razumjela

 

Na Božićnoj pijaci prodavali su

Lampe žućkastog sjaja koje su osvjetljavale

Brexit

I crvene i ljubičaste kugle što

Istu ariju pojile

Dok je bivši stanovnik

Brexitanske kolonije

Tražio teroriste skrivene u našim torbama

Ispred šljokicastih radnji

Iznad Pijace

The London Eye

Začudno nijem i nepokretan !

Dok su kotači Undegrouda

Čujte to – yes it’s true – iste bajke kloparali

Brexitanske

Izašla si

Tog sunčanog jutra

Na pustom Hyde Park Corneru

Potom šetala alejama koje su propuštale

Neku vanzemaljsku svjetlost

Ispred Buckinghama su se hodočasnici gurali

Ogromni okrugli mali i spokojni

Čekajući ko zna šta

I vikali uglas

 

Šta li to ?

Nisi razumijela

Zatim si prošla pokraj jezera

Gdje su isti kričavi glasovi –

Miješajući se s jecajima žutog lišća

Pod nogama im –

Vrečali –

Vidi sad to ?! –

Cigno Cigno!

Dok su labudovi i patke

Svih mogućih slikara svijeta plovili

U tom čudesnom koritu i bijele rubensove guske

Gegale se međ’ nogama djevojaka što su neumorno vrištale

Cigno cigno

A ti promatrala pticu

Crnu dugovratu bijele kragne

 

Čaroliju pred sobom

Sagnula si se da čuješ

Veze li i ona

Istu onu bajku modernu

Brexitansku

Ali razulareni glasovi

Spriječili su te

Dok te je crna dugovrata ptica s bijelim ovratnikom

Lijepa poput leđa Venere

– Na kojima si se dugo kao u barci

Iz nekih drugih vremena gibala –

Promatrala pogledom melankoličnim

 

Prepunim

Brexita

 

MOST

 

Prije no što je bijel, bio je siv

Prije nego čvrst, bio je poput talasa

Prije nego dûga, bio je valovit puteljak između dvije tvrđave

I sedamnaest kuća gdje su živjeli

Jedan neženja i

Mostari

 

Gradu Sultan darova most poput dûge

 

Francuz reče: gordiji je od Trijumfalne kapije

Talijan: Krući je od Rialta

Turčin kaza: Viši je od munare

A Arap: Bijela je kamila

 

Pjesnik zapisa: Labud je izvijenog vrata

Galeb raširenih krila

Snježna planina

Na rijeci

 

Stoljećima slijeću

Galebovi na leđa kamile boje snijega

Vijekovima galebovi skaču s leđa

Kamile u Narentu

Koja teče ispod bijele kamile

Tiha i proždrljiva

Boje žada

 

Kad nahrupiše barbari

Dûga posta razbijeno ogledalo

Leđa kamile, lađa u brodolomu

Labudov vrat, ledena baklja

Krila galeba, dvije posječene ruke

Između dvije obale

Rana

 

 VENECIJA

 

Gledaš s prozora

U žuto-sive cigle

Grdobe preko puta i

Misliš na Ponte Rialto

Izlizan od tvojih koraka i

Poljubaca u mraku

Canal Grande

Vaporeti utišani klize

I Trg San Marco

Na kome se talasa

Tvoja mladost

Djevica u školjki

 

Menueti i capricci

Zvone prijatno u sjećanju ko crkveno zvono na Trgu

 

Tu blizu

Tizianova Venus

Već stoljećima

Mjerka u zrcalu svoju

Čulnost

 

Promiču gondole

I pacovi uz kanal što

Mirisom na sudnji dan sjeća

A ipak lijep kao rajski potok

Što tirkizan ističe iz fontane

 

Zveči uspomena

Na let

Na Plamen

Dok u tebi Akheron i san

Ćuti na rajske vrtove i crkotinu

 

Hiljadu i jedna noć usidrila se kraj

Kanala Grande

Sa zvonicima i šarenilom jedrenjaka

 

Razgledala si čarobne škrinje kod prodavca suvenira

Kupila vazu iz Murana i

Uz zvuke Kreizlerove glazbe

Sve je opet naličilo na

Liebesleid 

 

Gondole plove skupa s izmaglicom

Sjenke i glasovi klize

Dok ti glava lješkari na krilu ljubavnika

 

Šum vesala se primiče

Mračni oblak lica i tijela u lađi

A slast širi krila poput galeba

 

Sjetila si se Achenbacha i

Lijepog dječaka

Traga žeravog pogleda

Na pijesku Lida šetnje po plićaku

Mora koje više nije tvoje

Pijuckala vino u hladu krošnje

Bagrema

Ili palme

Ko zna

 

Vesla kao da su pjevušila

U daljini

Iz ruke ljubavnika se

Razlijevala bijela pjena

Pijev kao vapaj kazaljke

Na nevidljivom časovniku

 

Visconti ti još sasipa neznanu vatru u

Tijelo

Umorno od puta

Od ljeta

 

I ljetâ

 

BUVLJAK

 

Na Porte de Vanves

Metež

 

Sakate porcelanske lutke

Vezeni stolnjaci

Progoreni u sredini

Klimave i sitne zemaljske kugle

Što u besanim noćima žmirkaju na

Pariške nesrećnike i

Krnje kristalne vaze koje

Zvone

 

Nakit iz belle époque

 

Zaustavljeni časovnici

Stare čipke i stare razglednice

Starih gradova i sjenovitih krajolika

Istrošeni staklenci i trošni šeširi

Nepregledno more

Nepotrepština

 

A svaka je škrinja

Iz koje s moljcima

Izlijeće djetinjstvo

 

Igra ludih šešira

Bašta gliste i pas

– Iz duboke trave samo rep juri –

Drveni voz za predgrađe

Kuća crkva i banane

Sićušna žirafa Vensenska šuma

I slon

Marioneta skvrčenih nogu u Luxembourškom parku

I poni kog jašeš nedjeljom popodne

Ako pojedeš bananu

 

Iz starog časovnika smješka se baka s otvorenom

Knjigom

Iz čipkastog prekrivača

Tetka s kićicom u ruci

Kroz kožni povez tvoja mati

Psalmodira o onostranom

Rišući portrete Danteovih junaka

 

U staklencu ko u vračarinoj kugli

Slika brata

Prste oblizuje

Od soli s tacne na kojoj je

Rođendanska torta i naše želje

Za dugim životom i zdravljem

–  Poklon koji prezire dijete

Preklinjući da mu bicikl

Kupe –

 

Kupuješ lutku kliker i vlak i

Čipkasti stolnjak sa vazom

Ogledalo klimavu planetu

Lude šešire Gignol i

Bananu

 

Cijelo

Djetinjstvo ?

 

Prilazi ti damica iz zgrade

Kikice joj dvije vragolaste balerine

Tamne boje ispod žute kose na tjemenu

Na jednoj je crvena mašna

Ispod crne suknje bijele hlače

Ispod zimske jakne

Na 40 stepeni

A na usnama

Osmijeh

Pružio se preko lica dug ko tramvajska pruga

Pont de Garigliano 

Château de Vincennes

 

Što ste tužni pita

 

Ne

Nije to sve

Iz drvene klompe

Diže se ples

Sur le pont d’Avignon

Mala škola odjekuje od tvog stepovanja

Sa crvenom beretkom na glavi

 

Damica te zaprestrašeno gleda

 

Ko je lud

Ona ili ti

 

Ali ona je nasmijana

 

Iz svake razbijene nepotrepštine

Po jedno krnje sjećanje

Zamahuje snažno

Po licu

Lupaju uspomene

Kljucaju

Užasnije od Hitchcockovih ptica

 

Koliko košta djetinjstvo

Pitaš prodavca

 

Probajte s mladošću kao da

Odgovara pa

Smješkajući se

Je li vam dobro pita

 

Kupila si lutku kliker drvenu klompu i drveni voz

Rasklimanu planetu i ogledalo

I negdje daleko

Ostavila

Djetinjstvo

 

Misliš

 

SUK

 

Na porte de Vanves

Nedjeljom popodne

Useli se Afrika

 

Sa svojim mirođijama

Sa svojim mošusima

Sa svojim praškovima

Sa svojim jezicima

Nerazumljivim

 

I mrakom

 

Sa svojim uljima

Sa svojim pijeskom i cvijećem

Pustinjskim

Sa svojim surmama

I svojim čipkama sa

Svojim feredžama i svojim

Šljokicama

 

Sa svojim pjesmama punim guturala

Što se ko krilate zmije izvijaju

Među kupcima

 

Sa svojim lažnim svilama

I svojim vještačkim nakitom

Sa svojim damama u nikabima

I svojim mužjacima u galabijama

I s bezbroj beba u kolicima

 

I sa svojim strancima

Francuzima

 

Koji ko kaktusi ljude razgrću

Koji laktovima hodaju i ulicu

Kao da na rukama pronose

U sûku

 

Gdje niko ne govori

Gdje se samo zveket čuje

Gdje je sve

Dubokim velovima omotano

I kad je golo

A po ulju klizi

 

Klizi i vrišti

Na jezicima

Nerazumljivim

Daleko od

Grada

U pupku njegovom

 

Nedjeljom popodne

 

PUSTIM PARIZOM

Varijacije na Baudelaireove spleeni

 

 

Pustim Parizom tumarajući

Kasno ispred žmirkavih reklama

Dok si prolazila,

I kafane u čijoj bašti

Usmrtiše juče nekoliko ljudi

 

Dok proljeće i zelenilo grada

Ponižavaju ti srce

I vrelo aprilsko veče

Uspomenom cijepa ti grudi

 

Suznih očiju sanjajući

Sjetila si se pjesnikove čežnje

 

I javi ti se želja

Da kao u njegovoj spleeni

Iz mraka duboke šutnje

Daleki ljubavnik

Doplovi do tvojih dveri

Razgrne tišinu noći

I ustima nijemim od žudnje

Razbukti zaspale skute

Pa se ko uljez uspentra

Na zaptivena ti blaga

I tiho poput slijepca

Prstima lutajući

Ko vucibatina i lupež

Na otmičara nalik

– Kad pohote zazvone zvona –  

Otvori duboku ranu i

Kao u provaliju

Svoj čarobni otrov ti saspe

 

Dok proljeće i zelenilo grada

Ponižavaju ti srce

I vrelo aprilsko veče

Čežnjom ti reže

Grudi

 

NA SARKOFAGU NOĆI

 

Utisnuo si usne

Kao pečat

Na sarkofagu Noći

Zore i Sutona

Tmušama prkoseći

Svoj grandiozni lik

Klesao

 

Još odzvanjaju zvona

Dies irae

U slavu tvoje muškosti

I neprolaznost tvoga pera

 

I Primavera kao da se smješka

U daljini

A Šeherzada zanjihana

Na granama krhkim od sna

Iznad grada

Odakle sikću

Složno

Djetinjstvo i

Mrak:

 

Život je jednolična igra

U kojoj si jamačno dobitnik 

Samo patnje i vječnog sna

 

Ovaj svijet

Tužna palača gdje su na stotine

Džemšida o slavi sanjarili

I na stotine Bahrama ljubav usnuli

A plačući se

Probudili

 

Ti si se opirao

Tmici

Pehar u slavu

Ovozemne varke dižući

Primaveru risao

 

Odzvanjala su crkvena zvona

Dies irae

Svetkovinu žudnje hvaleći

i neprolaznost tvoga pera

 

RODNI GRAD

 

Kao da sve gnjili i

Tvoja misao grobnica

Iskopana uspomenom

Na grad pretvoren

U kloaku gdje

Svjetlucaju dukati lupeža

Lakeja zla

A i mučenici se šepure

Svojom

Tamnicom

Boli

 

Iskrvavljene duše zure

U dukate lupeža

I lakeja zla

 

Kao da sve gnjili

Osim njih

Lakeja zla

I njihovih dukata


Jasna Šamić alias Yasna Avesta (rođena u Sarajevu) je bosanski i francuski pisac. U svom rodnom gradu je pohađala gimnaziju i srednju muzičku školu, Odsjek za klavir, gdje je takođe studirala orijentalne jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu; na istom Fakultetu magistrirala iz opšte lingvistike, a doktorat (Doctorat d’Etat) iz sufizma odbranila na Sorboni u Parizu. Bila je vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu (kad 1992. dobija otkaz iz nepoznatih razoga) i direktor istraživanja u CNRS-u, u Parizu. Sarađivala je s evropskim i američkim listovima i časopisima, i s francuskim radijom RFI i France Culture ; predava­la jezike, istoriju i književnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch u Strasbourgu, držala predavanja i učestvovala na naučnim skupovima na evropskim i američkim univerzitetima.
Autor je brojnih knjiga poezije, romana, pripovijedaka, eseja, naučno-istraživačkih radova, drama koje piše na francuskom i na bosankom/srpskohrvatskom jeziku. Prevodila s mnogih evrop­skih i orijentalnih jezika na bosanski/srpskohrvatski, kao i s osmanskog-turskog i srpskohrvatskog na francuski (npr. Ivo Andric, Prokleta avlija, prevod na franucki, éd. L’Age d’Homme, Paris; Izbor iz 1001 noći, prevod s arapskog jezika, Svjetlost, Sarajevo, desetak izdanja). Autor više dokumentarnih filmova i pozorišnih predstava koje postavlja na teatarske scene Pariza i Sarajeva; autor Antologije savremene francuske književnosti, Zid, Sarajevo ; Antologije savremene bosanske književnosti za jednog grčkog izadavača; glavni urednik časopisa za književnosti Balkana (www.balkan-sehara.com); objavila niz članaka iz bosanske književnosti u Enciklopediji za knjževnost, PUF, Pariz, i iz ex-jugoslovenske filozofije, Enciklopedija za filozofiju, PUF, Pariz. Član Udruženja pisaca BiH, francuskog udruženja pisaca, i francuskog PEN club-a, kao i PENa BiH; živi između Sarajeva i Pariza. Laureat  je vise francuskih i vise internacionlnih nagrada, kao sto su Stendhal (Missions Stendhal),  Gauchez- Philippot, Naji Naaman, Prix du public du Salond du Livre des Balkans, kao i nagrada Fondacije za izdavastvo BiH, 2015 i 2016.
Objavila između ostalog na bosanskom/sh (posljednje knjige): Mraz i pepeo, Soba s pogledom na okean, Carstvo sjenki, Na Seni barka, Mistika i mistika, Mozart, Na postelji od sna, Predjeli lutajućih duša knjiga I , Deveti val… Na francuskom (posljednje knjige) : L’Amoureux des oiseaux/ U ptice zaljubljen, Bf éditions, bilingva izdanje; Pavillon bosniaque, Dorval éditions, Portrait de Balthazar, MEO, Bruxelles, L’Empire des ombres, Publibook, Paris, Le gel et la cendre, MEO, Bruxelles, Dans le lit d’un rêve, MEO,  Les contrées des âmes errantes…

 5,913 total views,  1 views today

Komentariši