JASNA ŠAMIĆ
alias Yasna Avesta
(londonske i druge pjesme)
U LONDONU VIDJELA SI
U Londonu vidjela si Veneru Botticellijevu
I ljubavnika joj Marsa zabačene glave na jastucima
Lijepog kao i ona
I tri satira njegovo koplje držeći
Iznad vretenastog mu tijela
Jedan od njih probuditi nastojaše to
Božanstveno lice lijepo poput
Ljubavnice mu
U Londunu si vidjela
Veneru Velasquezovu
Na svilenim dušecima
Okrenutu ti leđima
Što već stoljećima bukte
Od strasti
Svoju ljepotu je u zrcalu
Mjerila
A ti se ogledala u njenom tijelu
Kao Narcis u jezeru iz bajke
Je li tu bio i evnuh ovoj opsjeni
Pokoran
Opsjeni što je ispunjavala grad
Prepun smoga i potopskih kiša
Kao i Undeground
Gdje si odjednom
Domaću Veneru ugledala
Kosa joj je buktala
Duginih boja
– Crvena modra žuta plava zelena i crna –
I niz grudi joj se slijevala
Koje je putnicima nudila
Ali svi su na svojim sjedištima
Spavali
Pri kraju tog ledenog dana
Natopljenog njihovim znojem
Venus iz Undergrounda je noge
Imala okrugle poput točkova
Vagona
Tijelo joj je kloparalo
U Tube-u što je urlao
Poput stoglavih pasa
Iz Hada
Ispijala je svoje nevidljivo piće
Iz čaše od kartona
I konsultovala bez prestanka svoj
English cell u rukama debelim i velikim
Poput London Eye-a
S druge strane Embankmenta
Brisala je svu putenost
Velasquezove ljepotice i njena leđa
Gola iz kojih se širila arija
U nebesima uglazbljena
U kojoj si se ti satima
Ogledala i koja ti je šaputala :
Kako je svijet rugoban
U očima modernog doba
Top of Form
Bottom of Form
U LONDONU SI SRELA
U Londonu si srela Richarda
Smart bio je Richard
Shakespeare‘s globe ti je pokazao
A onda povikao :
What a wonderful day!
Potom si se u modernu galeriju ušuljala
I opet susrela
Koga drugog nego ?
Bijelo ogledalo venecijanskog
Okvira
I ono je slijepo bilo
Ti ne prestaješ da susrećeš
Zrcala bez očiju i vida
Gledaš ga ne znajući vidi l’ ipak i ono tebe
A onda naglo ugledaš džinovske suze
Kako iz njegovog prebijeloga
Lica cure i njišu se
Poput prnja nekog prosjaka
Raščupano isfronclano
I dalje bijelo i rašiveno
Nastavilo je da se kida
Ostaše samo dronjci
Da vise
I rupe – oči
Bez vida
I tek tada
Mogla si da se ogledaš
Da svoju sliku vidiš
Raskomadanu
U rupama tog bijelog
Platna na izdisaju
Richardovih riječi se sjećajući :
What a wonderful day !
U LONDONSKOJ KAFANI
U londonskoj kafani sjedeći
Gledaš u jedrenjak iz bivših vremena
Dok iza tebe glas off dolare broji
Na ruskom
A drugi se sa njim mješa i
Eto harašo eto krasivo
Povikuje
Da bi opet prvi nastavio
Svoje prošenije
A vani je zima i sivilo
I mlada žena preko puta
Svom mobitelu
Na ruskom tepa
Svud oko tebe srednjovjekovlje
A tu pored
Rusko poklonijenje
Juče si izgubila
Mobitel u londonskoj poplavi
Sad si i ti srenjovjekovna
Kao i ovaj dio grada
Dok naspram tebe kroz prozor
Old Thameside inn
Mami
Prazan bez duše iz ma kojeg doba
Zima i vlaga probijaju ti kožu
Snagom mužjaka
Plakala si juče ko bijelo zrcalo
U Tate modern
U dronjcima i rašiveno
Pošrkopljena kamionima što se
U Londonu s letilicama utrkuju
U luksuznoj četvrti gdje ti prijatelj živi
Kad u vili spavaš
Karuce i kočijaša moraš imati
A ne profani mobitel i kišobrane
U Monoprixu nabavljene
I dok ti o bajkama snatriš
Glas off iza tebe neumorno svoju dolarsku
Litaniju veze
I drugi mu sa
Ok Harašo eto krasivo
Domeče
I djevojka naspram tebe
Plave duge kose pjevuši
Niet Niet
Harašo
Gdje si to ?
Gledaš u jedrlicu iz bivšeg doba
S desne strane
I kroz prozor preko puta
The Old Thameside inn
Pust poput srednjovjekovnog zindana
Kroz koji si prošla
Prije no što si u ovu kafanu
Kročila
Gdje se samo ruska molitva čuje
U dolarima
Prošaputana
I VIDJELA SI
I vidjela si
U Londonu
Autoportret Turnerov iz mladih dana
I Temzu pomahnitalu
Poput podviljalog mora gromovima
Podojenim
I vidjela u Londonu prijatelje u kafani
I Canaletta u muzeju
Bez duša pohlepnih kao u Parizu
I Leightona u kući mu
Orientalnoj iz pokojnog Damaska
Prenesenoj
Oblak iznad rijeke
Bio je crni greben
Gigantsko platno što zakriljuje prolaznike
Izrešetane munjama
Kao narisane Sudnjim danom
U Londonu ti je prijatelj
Otvorio vrata Leighton House-a
Gdje si uživala u profilu prelijepe
Euridike
U bijelom i one druge
Crnih vlasi biserima
Prošaranih
Pitanja ti je postavljao
Drugar
Koji ti je Uspomenu darivao
Iz te čarobne kuće
Nisi znala ni jedan odgovor
Pa ni modernu formulu
Koja je stalno iz usta mu
Poput skakavca
Izletala :
Artefacts !
Na Temzi su se ljuljale barke
Drukčije od svih ostalih
I neko sunce se pomaljalo
Iza oblaka – tog crnog zida
Koje ni na jedno drugo nalikovalo
Nije
Odakle si ?
Ljutito te pita
Istina, odakle si ?
Pitaš se i sama
Nemajući ni na to odgovora
Zašto si baš tu
Ispred lađa koje na valovima jašu
Različitim od svih ostalih
Koje si do sada vidjela
A onda si se sjetila :
Sa oblaka sam odatle stižem
Bijelog oblaka poput mlijeka iz
Majčine sise i iz sise mora
Tu živim
Kad ne putujem
To mi je postojbina
I puštaš pogled da se ljulja
Na rijeci razbješnjeloj gdje drijemaju
Bez svijesti
Jedrenjaci iz smrskanih
Vremena
A neko drugo sunce stidljivo
Probija mračni oblak
Na greben iz Hadesa nalik
Dok kličeš :
Jedina postojbina!
PRED SAM PUT U BERLIN
Pred sam put u Berlin
U Londonu prijatelj ti reče :
Brexit
Pa otvori televizor i svi kanali
Zapojiše istu baladu
Brexitsku
Taj dan si ušla
U Westminstersku katedralu
Ni jednog boga ne našavši
Ali si čula zvona kako neumorno
Zvone:
Brexit
Prošla si kraj Westminsterske palače
Gdje su muškarci skoro u prnjama
Lica izopačenih
Pod kišom što je dosadno rominjala
Nosili ogromne ploče koje su vrištale u rukama im :
Brexit
Kao i usta im
Bez dvojbe !
Na Trafalgaru si ušla u dućan
Gdje su se kutije za čaj sa licem Kraljice
Tiskale i lutke s kraljičinim likom vrtjele
Poput derviša u transu
I crveni doubl-deckeri i crvene telefonske govornice
I crvene olovke s crvenom katedralom
Svi skandirali
Poput rustikalnih lica pred Parlamentom :
Brexit
I poput školskih gumica i plastičnih tašni i
Plišanih meda i konja i bombona
A možda i indijskog prodavca
Preobraćenog u Londonca
A da ga nisi razumjela
Na Božićnoj pijaci prodavali su
Lampe žućkastog sjaja koje su osvjetljavale
Brexit
I crvene i ljubičaste kugle što
Istu ariju pojile
Dok je bivši stanovnik
Brexitanske kolonije
Tražio teroriste skrivene u našim torbama
Ispred šljokicastih radnji
Iznad Pijace
The London Eye
Začudno nijem i nepokretan !
Dok su kotači Undegrouda
Čujte to – yes it’s true – iste bajke kloparali
Brexitanske
Izašla si
Tog sunčanog jutra
Na pustom Hyde Park Corneru
Potom šetala alejama koje su propuštale
Neku vanzemaljsku svjetlost
Ispred Buckinghama su se hodočasnici gurali
Ogromni okrugli mali i spokojni
Čekajući ko zna šta
I vikali uglas
Šta li to ?
Nisi razumijela
Zatim si prošla pokraj jezera
Gdje su isti kričavi glasovi –
Miješajući se s jecajima žutog lišća
Pod nogama im –
Vrečali –
Vidi sad to ?! –
Cigno Cigno!
Dok su labudovi i patke
Svih mogućih slikara svijeta plovili
U tom čudesnom koritu i bijele rubensove guske
Gegale se međ’ nogama djevojaka što su neumorno vrištale
Cigno cigno
A ti promatrala pticu
Crnu dugovratu bijele kragne
Čaroliju pred sobom
Sagnula si se da čuješ
Veze li i ona
Istu onu bajku modernu
Brexitansku
Ali razulareni glasovi
Spriječili su te
Dok te je crna dugovrata ptica s bijelim ovratnikom
Lijepa poput leđa Venere
– Na kojima si se dugo kao u barci
Iz nekih drugih vremena gibala –
Promatrala pogledom melankoličnim
Prepunim
Brexita
MOST
Prije no što je bijel, bio je siv
Prije nego čvrst, bio je poput talasa
Prije nego dûga, bio je valovit puteljak između dvije tvrđave
I sedamnaest kuća gdje su živjeli
Jedan neženja i
Mostari
Gradu Sultan darova most poput dûge
Francuz reče: gordiji je od Trijumfalne kapije
Talijan: Krući je od Rialta
Turčin kaza: Viši je od munare
A Arap: Bijela je kamila
Pjesnik zapisa: Labud je izvijenog vrata
Galeb raširenih krila
Snježna planina
Na rijeci
Stoljećima slijeću
Galebovi na leđa kamile boje snijega
Vijekovima galebovi skaču s leđa
Kamile u Narentu
Koja teče ispod bijele kamile
Tiha i proždrljiva
Boje žada
Kad nahrupiše barbari
Dûga posta razbijeno ogledalo
Leđa kamile, lađa u brodolomu
Labudov vrat, ledena baklja
Krila galeba, dvije posječene ruke
Između dvije obale
Rana
VENECIJA
Gledaš s prozora
U žuto-sive cigle
Grdobe preko puta i
Misliš na Ponte Rialto
Izlizan od tvojih koraka i
Poljubaca u mraku
Canal Grande
Vaporeti utišani klize
I Trg San Marco
Na kome se talasa
Tvoja mladost
Djevica u školjki
Menueti i capricci
Zvone prijatno u sjećanju ko crkveno zvono na Trgu
Tu blizu
Tizianova Venus
Već stoljećima
Mjerka u zrcalu svoju
Čulnost
Promiču gondole
I pacovi uz kanal što
Mirisom na sudnji dan sjeća
A ipak lijep kao rajski potok
Što tirkizan ističe iz fontane
Zveči uspomena
Na let
Na Plamen
Dok u tebi Akheron i san
Ćuti na rajske vrtove i crkotinu
Hiljadu i jedna noć usidrila se kraj
Kanala Grande
Sa zvonicima i šarenilom jedrenjaka
Razgledala si čarobne škrinje kod prodavca suvenira
Kupila vazu iz Murana i
Uz zvuke Kreizlerove glazbe
Sve je opet naličilo na
Liebesleid
Gondole plove skupa s izmaglicom
Sjenke i glasovi klize
Dok ti glava lješkari na krilu ljubavnika
Šum vesala se primiče
Mračni oblak lica i tijela u lađi
A slast širi krila poput galeba
Sjetila si se Achenbacha i
Lijepog dječaka
Traga žeravog pogleda
Na pijesku Lida šetnje po plićaku
Mora koje više nije tvoje
Pijuckala vino u hladu krošnje
Bagrema
Ili palme
Ko zna
Vesla kao da su pjevušila
U daljini
Iz ruke ljubavnika se
Razlijevala bijela pjena
Pijev kao vapaj kazaljke
Na nevidljivom časovniku
Visconti ti još sasipa neznanu vatru u
Tijelo
Umorno od puta
Od ljeta
I ljetâ
BUVLJAK
Na Porte de Vanves
Metež
Sakate porcelanske lutke
Vezeni stolnjaci
Progoreni u sredini
Klimave i sitne zemaljske kugle
Što u besanim noćima žmirkaju na
Pariške nesrećnike i
Krnje kristalne vaze koje
Zvone
Nakit iz belle époque
Zaustavljeni časovnici
Stare čipke i stare razglednice
Starih gradova i sjenovitih krajolika
Istrošeni staklenci i trošni šeširi
Nepregledno more
Nepotrepština
A svaka je škrinja
Iz koje s moljcima
Izlijeće djetinjstvo
Igra ludih šešira
Bašta gliste i pas
– Iz duboke trave samo rep juri –
Drveni voz za predgrađe
Kuća crkva i banane
Sićušna žirafa Vensenska šuma
I slon
Marioneta skvrčenih nogu u Luxembourškom parku
I poni kog jašeš nedjeljom popodne
Ako pojedeš bananu
Iz starog časovnika smješka se baka s otvorenom
Knjigom
Iz čipkastog prekrivača
Tetka s kićicom u ruci
Kroz kožni povez tvoja mati
Psalmodira o onostranom
Rišući portrete Danteovih junaka
U staklencu ko u vračarinoj kugli
Slika brata
Prste oblizuje
Od soli s tacne na kojoj je
Rođendanska torta i naše želje
Za dugim životom i zdravljem
– Poklon koji prezire dijete
Preklinjući da mu bicikl
Kupe –
Kupuješ lutku kliker i vlak i
Čipkasti stolnjak sa vazom
Ogledalo klimavu planetu
Lude šešire Gignol i
Bananu
Cijelo
Djetinjstvo ?
Prilazi ti damica iz zgrade
Kikice joj dvije vragolaste balerine
Tamne boje ispod žute kose na tjemenu
Na jednoj je crvena mašna
Ispod crne suknje bijele hlače
Ispod zimske jakne
Na 40 stepeni
A na usnama
Osmijeh
Pružio se preko lica dug ko tramvajska pruga
Pont de Garigliano
Château de Vincennes
Što ste tužni pita
Ne
Nije to sve
Iz drvene klompe
Diže se ples
Sur le pont d’Avignon
Mala škola odjekuje od tvog stepovanja
Sa crvenom beretkom na glavi
Damica te zaprestrašeno gleda
Ko je lud
Ona ili ti
Ali ona je nasmijana
Iz svake razbijene nepotrepštine
Po jedno krnje sjećanje
Zamahuje snažno
Po licu
Lupaju uspomene
Kljucaju
Užasnije od Hitchcockovih ptica
Koliko košta djetinjstvo
Pitaš prodavca
Probajte s mladošću kao da
Odgovara pa
Smješkajući se
Je li vam dobro pita
Kupila si lutku kliker drvenu klompu i drveni voz
Rasklimanu planetu i ogledalo
I negdje daleko
Ostavila
Djetinjstvo
Misliš
SUK
Na porte de Vanves
Nedjeljom popodne
Useli se Afrika
Sa svojim mirođijama
Sa svojim mošusima
Sa svojim praškovima
Sa svojim jezicima
Nerazumljivim
I mrakom
Sa svojim uljima
Sa svojim pijeskom i cvijećem
Pustinjskim
Sa svojim surmama
I svojim čipkama sa
Svojim feredžama i svojim
Šljokicama
Sa svojim pjesmama punim guturala
Što se ko krilate zmije izvijaju
Među kupcima
Sa svojim lažnim svilama
I svojim vještačkim nakitom
Sa svojim damama u nikabima
I svojim mužjacima u galabijama
I s bezbroj beba u kolicima
I sa svojim strancima
Francuzima
Koji ko kaktusi ljude razgrću
Koji laktovima hodaju i ulicu
Kao da na rukama pronose
U sûku
Gdje niko ne govori
Gdje se samo zveket čuje
Gdje je sve
Dubokim velovima omotano
I kad je golo
A po ulju klizi
Klizi i vrišti
Na jezicima
Nerazumljivim
Daleko od
Grada
U pupku njegovom
Nedjeljom popodne
PUSTIM PARIZOM
Varijacije na Baudelaireove spleeni
Pustim Parizom tumarajući
Kasno ispred žmirkavih reklama
Dok si prolazila,
I kafane u čijoj bašti
Usmrtiše juče nekoliko ljudi
Dok proljeće i zelenilo grada
Ponižavaju ti srce
I vrelo aprilsko veče
Uspomenom cijepa ti grudi
Suznih očiju sanjajući
Sjetila si se pjesnikove čežnje
I javi ti se želja
Da kao u njegovoj spleeni
Iz mraka duboke šutnje
Daleki ljubavnik
Doplovi do tvojih dveri
Razgrne tišinu noći
I ustima nijemim od žudnje
Razbukti zaspale skute
Pa se ko uljez uspentra
Na zaptivena ti blaga
I tiho poput slijepca
Prstima lutajući
Ko vucibatina i lupež
Na otmičara nalik
– Kad pohote zazvone zvona –
Otvori duboku ranu i
Kao u provaliju
Svoj čarobni otrov ti saspe
Dok proljeće i zelenilo grada
Ponižavaju ti srce
I vrelo aprilsko veče
Čežnjom ti reže
Grudi
NA SARKOFAGU NOĆI
Utisnuo si usne
Kao pečat
Na sarkofagu Noći
Zore i Sutona
Tmušama prkoseći
Svoj grandiozni lik
Klesao
Još odzvanjaju zvona
Dies irae
U slavu tvoje muškosti
I neprolaznost tvoga pera
I Primavera kao da se smješka
U daljini
A Šeherzada zanjihana
Na granama krhkim od sna
Iznad grada
Odakle sikću
Složno
Djetinjstvo i
Mrak:
Život je jednolična igra
U kojoj si jamačno dobitnik
Samo patnje i vječnog sna
Ovaj svijet…
Tužna palača gdje su na stotine
Džemšida o slavi sanjarili
I na stotine Bahrama ljubav usnuli
A plačući se
Probudili
Ti si se opirao
Tmici
Pehar u slavu
Ovozemne varke dižući
Primaveru risao
Odzvanjala su crkvena zvona
Dies irae
Svetkovinu žudnje hvaleći
i neprolaznost tvoga pera
RODNI GRAD
Kao da sve gnjili i
Tvoja misao grobnica
Iskopana uspomenom
Na grad pretvoren
U kloaku gdje
Svjetlucaju dukati lupeža
Lakeja zla
A i mučenici se šepure
Svojom
Tamnicom
Boli
Iskrvavljene duše zure
U dukate lupeža
I lakeja zla
Kao da sve gnjili
Osim njih
Lakeja zla
I njihovih dukata
Jasna Šamić alias Yasna Avesta (rođena u Sarajevu) je bosanski i francuski pisac. U svom rodnom gradu je pohađala gimnaziju i srednju muzičku školu, Odsjek za klavir, gdje je takođe studirala orijentalne jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu; na istom Fakultetu magistrirala iz opšte lingvistike, a doktorat (Doctorat d’Etat) iz sufizma odbranila na Sorboni u Parizu. Bila je vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu (kad 1992. dobija otkaz iz nepoznatih razoga) i direktor istraživanja u CNRS-u, u Parizu. Sarađivala je s evropskim i američkim listovima i časopisima, i s francuskim radijom RFI i France Culture ; predavala jezike, istoriju i književnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch u Strasbourgu, držala predavanja i učestvovala na naučnim skupovima na evropskim i američkim univerzitetima.
Autor je brojnih knjiga poezije, romana, pripovijedaka, eseja, naučno-istraživačkih radova, drama koje piše na francuskom i na bosankom/srpskohrvatskom jeziku. Prevodila s mnogih evropskih i orijentalnih jezika na bosanski/srpskohrvatski, kao i s osmanskog-turskog i srpskohrvatskog na francuski (npr. Ivo Andric, Prokleta avlija, prevod na franucki, éd. L’Age d’Homme, Paris; Izbor iz 1001 noći, prevod s arapskog jezika, Svjetlost, Sarajevo, desetak izdanja). Autor više dokumentarnih filmova i pozorišnih predstava koje postavlja na teatarske scene Pariza i Sarajeva; autor Antologije savremene francuske književnosti, Zid, Sarajevo ; Antologije savremene bosanske književnosti za jednog grčkog izadavača; glavni urednik časopisa za književnosti Balkana (www.balkan-sehara.com); objavila niz članaka iz bosanske književnosti u Enciklopediji za knjževnost, PUF, Pariz, i iz ex-jugoslovenske filozofije, Enciklopedija za filozofiju, PUF, Pariz. Član Udruženja pisaca BiH, francuskog udruženja pisaca, i francuskog PEN club-a, kao i PENa BiH; živi između Sarajeva i Pariza. Laureat je vise francuskih i vise internacionlnih nagrada, kao sto su Stendhal (Missions Stendhal), Gauchez- Philippot, Naji Naaman, Prix du public du Salond du Livre des Balkans, kao i nagrada Fondacije za izdavastvo BiH, 2015 i 2016.
Objavila između ostalog na bosanskom/sh (posljednje knjige): Mraz i pepeo, Soba s pogledom na okean, Carstvo sjenki, Na Seni barka, Mistika i mistika, Mozart, Na postelji od sna, Predjeli lutajućih duša knjiga I , Deveti val… Na francuskom (posljednje knjige) : L’Amoureux des oiseaux/ U ptice zaljubljen, Bf éditions, bilingva izdanje; Pavillon bosniaque, Dorval éditions, Portrait de Balthazar, MEO, Bruxelles, L’Empire des ombres, Publibook, Paris, Le gel et la cendre, MEO, Bruxelles, Dans le lit d’un rêve, MEO, Les contrées des âmes errantes…
5,913 total views, 1 views today
