TRANSKRIPTI U KAMENU
„Na početku bijaše Riječ“
Hercegovina je udomi u kamenu.
iz kamena potekoše naši;
početci,
završetci,
sudbine,
naše ime,
povijest…
… život, živ živcat!
TI PRIČAŠ, A JA TE POSTOJANO SLUŠAM U ŠUTNJI
Pričaš mi priču izatkanu vjetrom
o svojim;
kraljevima i kraljicama,
velikanima i mučenicima,
o svojim herojima,
svojim svećenicima
težacima,
ženama…
ti pričaš
a ja te postojano slušam u šutnji.
Jer, tvoja je prošlost
popudbina moje sadašnjosti.
riznica blaga
bez koje u budućnost krenuti ne mogu.
U mom si koraku prisutna
koliko i u mome stihu.
Ti hercegova Zemljo,
kolijevko svjetlosti.
TAJ BRIJEG
Dok ga promatram spoznajem
kako se nekoć pod stoljetnim hrastom rodila duga
i svojim bojama otkala Brijeg.
Umivajući ga zorama,
hranila ga molitvom,
čvrsnući za nadolazeće nevere i oluje.
Odrastao je poput feniksa.
Nadrastajući uvrede i boli
prerastao u izvorište smiraja.
Taj Brijeg pod kojim se sanja i živi, rađa, umire, putuje, moli.
Taj Brijeg – pod kojim jesam i bit ću!
KAMENICE
Mojsijevski udari štapom u kamen
i nasta izvor vode.
I napuniše se;
krstionice,
čatrnje,
bunari,
i oblaci što nebom dažde.
Umi Hercegovina na izvoru lice svoje,
ispra rane na umornim nogama.
I nastavi putovati poviješću.
A rijekama nastavi teći život.
(pjesma širokobriješkim mučenicima)
DAN U KOJEM SU ZANIJEMILE PTICE
Odrekavši se mogućnosti Judinog zatajenja,
poljubivši Bibliju
jedan po jedan,
odlazili su u smrt.
I spališe ih.
A oni ostadoše gorjeti kao neugasivi grm na Sinaju,
pred kojim Mojsije izu obuću svoju.
I od tog dana
u kojem su zanijemile ptice,
Brijeg gori svjedočanstvom
o Istini,
o Ljubavi,
hodeći stopama pobijenih.
Fra Didaku Buntiću
„gladna nahrani, žedna napoji…“
I još k tomu
mnogo toga
odradila je i doradila
tvoja ponizna duša.
Tebi i Brijegu
rijeke sužanja su dolazile,
odlazeći
s punim košarama
s „pet kruhova i dvije ribe“
s pjesmom,
svjesni
kako su hodili
po GORI BLAŽENSTAVA.
(iz zbirke Transkripci u kamenu)
6,804 total views, 3 views today
