POEZIJA U BIBLIJI Sanijela Matković

 

Poezija (prema grčkom “ποίησις”, poiesis, ‘’stvaranje’’) ili pjesništvo je umjetnost koja se zasniva na izražajnim mogućnostima jezika.
Iako je poeziju teško definirati, ona se ipak pokušava odrediti kao „konkretni izraz ljudskog duha u umjetnički osjećajnom i ritmičkom jeziku.“ Preko ritma, govornih figura i rima, poezija djeluje na imaginaciju čovjeka i njegove osjećaje, ali i na čitavu svijest, sadržavajući u sebi trenutke estetskog doživljavanja, pouke i spoznaje. Uspjela poetska tvorevina je sažetak osobnog iskustva, zajedničkog stanja, doživljaja, uvida – komunicira sa osjećajima i pruža spoznaju.
Njezin postanak veže se uz osnovne ljudske djelatnosti.Prvobitno grčko ime za pjesnika je pjevač, a tek kasnije stvaratelj.
U drugom stadiju našla je suvisliji izraz u spjevovima kao što su stare Vede,Gilgameš, Psalmi, kao i pjesme starih Egipćana, Kineza te ostalih naroda, osobito afričkih i australskih domorodaca, što jasno govori o religijskoj naravi poezije.

Prisutnost lirike u Bibliji

Već od samog početka Izrael je njegovao Lirsko pjesništvo u svim njegovim oblicima.
Neki od tih odlomaka utkani su u povijesne knjige.
Počevši od;
– Mojsijeve pjesme (Izl 15)
– Pjesme studencu (Br 21,17-18)
– Deborine pobjedničke himne ( Suci 5)
– Davidove tužaljke nad Šaulom i Jonatanom (2 Sam 1)
– Sve do pohvale Jude i Šimuna Makabejca ( 1 Mak 3, 3-9 i 14, 4-15)

 

– U Novozavjetnim spisima:

– Evanđeoski hvalospjev – Veliča (Lk 1, 46-55)
Hvalospjev je lirski ulomak Svetog pisma, koji se u bogoslužju primjenjuje na način psalma. Psalmodija večernja u Božanskom časoslovu sadrži novozavjetni Evanđeoski Marijin hvalospjev “Veliča”.

– Sad otpuštaš slugu svoga – (Lk 2, 29-32)odnosno Šimunov hvalospjev ili Šimunov himan, poznat pod latinskim nazivom Nunc Dimittis je evanđeoski hvalospjev iz drugog poglavlja Lukinog evanđelja, kojega je nadahnut Duhom Svetim izgovorio starac Šimun uzevši na svoje ruke Dijete Isusa, kako mu je obećao Gospodin.

Istoj književnoj vrsti pripadaju i mnogi ulomci Proročkih knjiga

Pravo blago Izraelske religiozne lirike sakriveno je u Psalitru tj. Knjizi Psalama.

Psalmi (he. Tehilim, תהילים, ili “molitve”) predstavljaju jednu od knjiga Biblije, odnosno Starog zavjeta.Knjiga psalama je najveća pojedinačna knjiga Biblije.
Psalmi su molitve u stihovima, a imaju najčešće po oko 5 stihova.
Oni su, zapravo, vrsta religiozne pjesme, katkad zvane himan, napisane kao molitva Bogu. Psalmi su u drevna vremena bila nadahnuta pjesmarica obožavatelja Jahve (Jehove), uglazbljena i pripremljena za javno obožavanje Boga u njegovom hramu u Jeruzalemu.
Psalmi sadrže molitve preklinjanja za milosrđe i pomoć, kao i izraze povjerenja i pouzdanja. Oni obiluju zahvalama i usklicima i uzvicima nenadmašive radosti. Mnogi psalmi imaju naslove, ili natpise, i oni često imenuju pisca.

U 73 naslova nalazi se ime Davida. Psalme 2, 72 i 95 također je nesumnjivo napisao David. Osim toga, izgleda da su Psalmi 10 i 71 nastavci Psalma 9 odnosno 70 i stoga ih je mogao napisati David.
Dvanaest psalama je pripisano Azafu, očigledno označavajući Azafovu kuću.
Psalam 43 je nastavak Psalma 42 i stoga se može pripisati Korahovim sinovima. Osim što spominje sinove Korahove, Psalam 88 u svom natpisu ukazuje na Hemana, a Psalam 89 imenuje Etana kao pisca.
Psalam 90 pripisan je Mojsiju, Psalam 91 vjerojatno je također Mojsijev.
Psalam 127 je Salamunov.

Od 150 psalama, koji su podijeljeni u pet knjiga preko dvije trećine psalama pripisano je raznim piscima.
U nekim od psalama David se kaje za svoje grijehe, u drugima slavi Boga, u trećima proriče dolazak Spasitelja svijeta, tj. Mesije ili Isusa Krista.
Tako u jednome od njih opisujući, kao da gleda, Njegovu ljepotu kaže:
„”Ti si najljepši među sinovima ljudskim, blagodat teče iz usta Tvojih”.”
(Psalam kralja Davida)

Psalmi su bili kroz stoljeća, pa i danas, najomiljenije molitve kršćana i Knjiga koja potresa i budi iz duhovne učmalosti najokamenjenije ljudsko srce.

Iz navedenog je vidljivo kako su se kroz povijest poezija i religioznost razvijale usporedo, i ispreplićući se stvarale jedinstvenu estetsku formu predočenu u formi stiha.

 7,201 total views,  3 views today

Komentariši