Željko Ivanković
Dobitnik je književnih nagrada za poeziju (1997., 2011.), esej (1977.), radiodramu (1993.) i priču (1999., 2001.). Za knjigu eseja (D)ogledi, III, 2000. dobio je nagradu Antun Branko Šimić, a za roman Rat i sjećanje 2016. nagradu K. Š. Gjalski. Pojedini eseji, proza i poezija te publicistički prilozi prevedeni su mu na dvadesetak svjetskih jezika, izbori poezije na francuski, slovenski i bugarski, a izbor priča na engleski.
Objavio je više od četrdeset knjiga poezije, eseja, priča i romana, među kojima se ističu knjige poezije Nešto od onog što jest, 1978., Utrka puževa, 1982., Vrijeme bez glagola, 1986., Urušavanje slike, 1990., Izgubljeni zavičaj, 1995., Traženje zavičaja, 1997., Raskoš, hladna mjesečina, 2002., Dnevnik melankolije, 2008., Sjene, sve dulje, 2012., Sablazan jezika, 2014., Melankolija modela, 2017., zatim esejističko-publicističke knjige (D)ogledi, 1987., (D)ogledi, II, 1997., Pisci franjevci vareškog kraja, 1999., (D)ogledi, III, 2000., Na marginama kaosa, 2001., Tetoviranje identiteta, 2007., Čitati Ivankovića u Sarajevu, 2010., Pogled s margine, Utemeljenja, 2013., (Ne)mirna Bosna, 2014., i Pisma bosanskih franjevaca, 2015. Objavio je knjige za djecu Zvjezdangrad, 1990., i Odrastanja, važne dnevničke zapise 700 dana opsade, 1995., i Hod rubovima svjetova, 2015., knjige priča Priče o ljubavi i smrti, 1989., Tko je upalio mrak?, 1995., Nove priče o ljubavi i smrti, 2001., Vareške priče, 2003., Na svoji baštini, 2010., i U taxiju zelene boje, 2015., te romane Dodirom i svijet poče, 1992., Ljubav u Berlinu, 1995., i Rat i sjećanje, 2016.
7,901 total views, 3 views today