NA IZVORU SVJEŽINE DUHA
Poezija spisateljice Sanijele Matković je poput bistrog potoka,koji izranja iz mirnoće vječnog, poteče i teče. Pored njega si žedan i često poželiš ispijati tu osvježavajuću „vodu“ koja se slije niz grlo i osvježi dušu i cijelo tijelo.
Već sam čitala mnoge njene pjesme. I svaki put kao da otvorim škrinjicu u koju su pohranjeni poetski dragulji koji isijavaju svjetlost.Ovaj put su ispred mene Transkripti u kamenu,podijeljeni u dva ciklusa: Taj Brijeg i Hercegova zemljo kolijevko svjetlosti. Ovo je njena šesta knjiga. Riječi, jednostavno, iz misli joj često kane poteći i poteku. Stihovi nisu nastajali odjednom, nego su kapali „kapljica po kapljica“, prateći misao stasali su u umjetnički vrijedno i skladno književno djelo.
Štedljiva na riječima, duboka i prostrana u mislima, na sebi svojstven način, u pozitivnom raspoloženju, uskladila je emocije i potezima pera prati bilo Grada. Dok se svijet nekud žuri , Grad se budi, ostaje i opstaje.
Otkan suncem
Posred mnogih ljeta
Zorom umivan
Burom ziban
Žuljavim rukama povijan
Osmjehom nebrojenoputa uskrisivan
Stasao si
( Grad ne nastaje odjednom)
Sanijela s ponosom pjeva Brijegu pod kojim se sanja, živi, rađa, umire, putuje, moli…
Njeni stihovi dotjerani istječu iz stabilne ljudske duše, kap po kap i slijevaju se i razlijevaju u duše onih žednih lijepe riječi. Dakle, riječ je o književnici za koju smatram da će s vremenskim odmakom još snažnije dobijat na važnosti u svijetu književnosti i izvan njega.
Stihovi joj teku lagano i tvore pitke, istovremeno duboke i zaokružene pjesničke cjeline koje na čitatelja djeluju snažno i meditativno, osjećajući dah vremena.
Autorica uočava uspone, padove, kao i životne kušnje. Njima ustrajno tka poetsko tkanje, unatoč topotu vremena, snažna duhom ide naprijed k cilju. Originalnošću misli obraća se svemu onom što čovjeka na ovozemaljskom proputovanju čini dostojnim uvažavanja, življenja i postojanja. Uz čovjeka povezuje i prostor;točnije dom. Ljubeći i cjeneći taj Brijeg;svoj zavičaj, autorica ne bježi od šire zajednice, nego nudi način kako treba voljeti svijet i sve Božje darove koji nas okružuju.
Kamen, okrunjen postojanošću, neizostavan je dio njenog pjesničkog kolorita.
Iz kamena potekoše naši;
Početci,
Završetci,
Sudbine,
Naše ime,
Povijest…
…život, živ živcat!
(Transkripti u kamenu)
Ovakva poetska voda će žuboriti potokom poetskog i gasiti vrele čežnje za lijepom riječi. Vrijeme je se neće odreći, nego će je još čvršće prigrliti i njenom poetičnošću napajati generacije. Transkripti u kamenu, originalni su prepisi autoričinih misli.U vremenu su nicali, s vremenom će rasti i s vremenom se sviknuti.
Ovaj Sanijelin potok,tvoren jasnoćom riječi, udomio se u kamenu(Transkripti u kamenu)i šumori, kao što je ovo podneblje odavno udomilo Riječ koja je živjela, živi i živjeti će na hercegovačkoj stijeni.
I rastvori se Hercegovina
Ko krilo majke
Prozbori tišinom kamena
I modrinom rijeke
(Probuđeni sonet)
Otvorena i iskrena, autorica, pjesmopisom i uravnoteženim ritmom, oživljava trenutke prošlosti, vješto pjeva o ovom podneblju, vremenu i Nebu, skrećući čitatelju pozornost na neprolazne vrijednosti slaže slike, te nam nudi izvrsnu zbirku poezije. Kako kaže talijanska poslovica; knjige su za dušu ono što je hrana za tijelo. Vrijedi često pročitati, ili poetskim rječnikom rečeno; vrijedi piti ovaj osvježavajući poetski napitak koji je zaplovio u prostore nade, čežnji i osjećaja. Sretan mu put, na krilima vremena, do mnogih očiju, ušiju i ruku. Vjerujem da književnica Sanijela Matković još nije sve rekla, te da nećemo dugo čekati njenu novu knjigu.
MILJENKA KOŠTRO
7,951 total views, 2 views today
