TU NETKO
Netko trči prema nama dvoma
preko razapetog polja u mraku
autu se približava sjenka netko
tko ne trči baš nimalo teturavo
Nešto se nagne
nešto natovari sagne se
nešto umorno
nešto se uobliči razastre
i nagne tusto poželjno
Nešto se gomila
nešto se uhvati nešto isklija
nešto se koleba
pa ipak krene
presiječe zrak procvjeta uvene
to
nešto
Usplamti
dotakne se prozorskog stakla sjuri se
upereno u tamu tišine
između nas strijela u polja
razastrtu koprenu taj fijuk
je nepodnošljiv para uši
i para ravan
za njim sine bljesak
odzvanjanje u svjetlosti
sipki porub zraka malaksa
klone
I ništa ne može do nas
nitko ne može do mene
do tebe ništa ni nebo ni svijet
ni vrijeme ni sreća ni jastvo
ni smrt ni ništa
ni ni
Tako me uhvatiš za ruku
Tako
Tu
JESÈNĪ
Tu ću leći! Hrastovi žare u tamnećem suncu kao tihi
čuvari svemira. Hladno je, daleke staklaste planine
nad jezerom svečano navlače plavkaste ogrtače.
Tu ću leći! Nisko nad kućom leti jato pataka.
Trave su pokošene, pas trči preko njih i maše repom,
Frank, vlasnik, za njim u naručju nosi otpiljene grane.
Svaki je anđeo strašna*, ja također –
iako ne zahtijevam ni bezuvjetnu ljubav ni
apsolutnu slobodu; svejedno.
Tu ležim i lijepim na vestu otpalo lišće,
na čelo stoljeća stavljam pramen svilene dječje kose.
Serafini, kerubini, jadni šegrti mog visočanstva!
Tu ležim. Razmahujem rukama i pravim anđela, dok
blago prši jesen po meni.
* R.M.Rilke, Prva elegija – Svaki je anđeo strašan (tu ž strašna, op. prev.)
UDAH
ma daj anja
neizbježno si naivna
nakon svega što
ti donese svaki izdah
udahneš
uvijek iznova
daj
ne optužuj automatizam
u sebi znaš
ništa nije
ništa
idealistica si
po prirodi
u tijelu nosiš
zapisano je u njemu
neizbrisivo
svemu usprkos
usprkos razumu
udah
izdah
udah
na praznom nebu u pozadini
diže se tračak svjetla
ništa
je
ništa
samo
otvor pukotina
kroz koju mili
prazna
a
svjetlost
ŠTA TREBAM
Don’t want nothing that don’t belong to us
Don’t want nothing we can live without
Tindersticks: This Fire of Autumn
Nešto za zaštitu od kiše, snijega, vjetra;
ceradu, krov, zid, šatorsko platno.
Trebam tekuću vodu. Par hlača. Deku. Maramicu.
Rupu u zemlji za hranu da se ne pokvari,
rupu u zemlji, na drugom mjestu, za izmet.
Nešto gdje mogu opružiti tijelo kad je umorno;
suh pramen zemlje, madrac, futon, viseću mrežu.
Trebam papir, papir, olovku, papir, olovku, poštanske marke.
Trebam mir. Čaj, bardake čaja s malčice mlijeka.
Svakih par dana novu knjigu.
Trebam i ruku koja nije moja, dlan da me
pomiluje po međunožju, leđima, po kosi. Možda
tijelo koje će leći uz mene i sljubiti se s mojim u nešto
veličanstveno. I da se to onda raspadne. Trebam dodir
koji propupa u samoću. Trebam prazninu. Nema toga mnogo.
I stvorim si svijet, usred svjetova svoj svijet,
tijelo, stablo, nebo, susret sa sobom.
Nema toga mnogo. Toga je upravo koliko treba.
sa slovenskog preveo Željko Perović
ANJA GOLOB (r. 1976. g.) slovenska je pjesnikinja, publicistkinja i urednica u nezavisnoj nakladi VigeVageKnjige, specijaliziranoj za izdavanje prevedenih nacrtanih romana (graphic novels). Povremeno prevodi s engleskog i njemačkog te radi kao dramaturginja u predstavama suvremenih preformativnih sadržaja. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani studirala je filozofiju i komparativnu književnost, ali studij nije završila. Dvanaest je godine redovito objavljivala kazališne kritike, većinom u dnevnom časopisu Večer, u kojem je više godina pisala i kolumne.
Do sada je izdala četiri zbirke pjesama, tri na slovenskom jeziku: V roki / U ruci (Litera, Maribor, 2010.), Vesa v zgibi / Izdržaj u visu zgibom (Mladinska knjiga, Ljubljana, 2013.), Didaskalije k dihanju / Didaskalije uz disanje (vlastita naklada, Ljubljana, 2016.) Izbor pjesama iz druge knjige, koja je bila nominirana za Veronikinu i nagrađena Jenkovom nagradom (2014.), izašao je u prijevodu na njemački pod naslovom ab und zu neigungen (hochroth, Beč, 2015.) Za Didaskalije uz disanje je listopada 2016., dva mjeseca nakon izlaska zbirke, ponovno dobila Jenkovu nagradu.
U zadnje dvije godine bila je pozvana na rezidencije: Villa Waldberta, Feldafing, Njemačka (rujan – studeni 2015.), PEN Vlaanderen, Antwerpen, Belgija (svibanj 2016.), LCB Berlin, Njemačka (prosinac 2016.), a preko natječaja JAK (Javne agencije za knjigu R Slovenije, op. prev.) na književnu rezidenciju u Berlinu (lipanj 2016.).
Travnja 2016. godine bila je izabrana među 10 perspektivnih autora Europe (10 New Voices from Europe, inicijativa u organizaciji platforme Literature Across Frontiers iz Walesa), a kao jedina predstavnica Slovenije ove je godine bila i na literarnoj turneji Omnibus CROWD Tour (u organizaciji Lettretage iz Berlina), na kojoj je sudjelovalo preko 100 autora iz 37 država.
Objavljuje u časopisima i revijama prije svega u Sloveniji, gdje redovito gostuje kao i u inozemstvu.
Više na www.anjagolob.org.
9,947 total views, 1 views today