ČETIRI PJESME ANJE GOLOB

84093045, 6/27/06, 11:34 AM, 8C, 4588x4810 (595+1823), 100%, aa_8x10_1, 1/60 s, R90.6, G78.0, B89.9

TU NETKO

Netko trči prema nama dvoma

preko razapetog polja u mraku

autu se približava sjenka netko

tko ne trči baš nimalo teturavo

Nešto se nagne

nešto natovari sagne se

nešto umorno

nešto se uobliči razastre

i nagne tusto poželjno

Nešto se gomila

nešto se uhvati nešto isklija

nešto se koleba

pa ipak krene

presiječe zrak procvjeta uvene

to

nešto

Usplamti

dotakne se prozorskog stakla sjuri se

upereno u tamu tišine

između nas strijela u polja

razastrtu koprenu taj fijuk

je nepodnošljiv para uši

i para ravan

za njim sine bljesak

odzvanjanje u svjetlosti

sipki porub zraka malaksa

klone

I ništa ne može do nas

nitko ne može do mene

do tebe ništa ni nebo ni svijet

ni vrijeme ni sreća ni jastvo

ni smrt ni ništa

ni ni

Tako me uhvatiš za ruku

Tako

Tu


JESÈNĪ

Tu ću leći! Hrastovi žare u tamnećem suncu kao tihi

čuvari svemira. Hladno je, daleke staklaste planine

nad jezerom svečano navlače plavkaste ogrtače.

Tu ću leći! Nisko nad kućom leti jato pataka.

Trave su pokošene, pas trči preko njih i maše repom,

Frank, vlasnik, za njim u naručju nosi otpiljene grane.

Svaki je anđeo strašna*, ja također –

iako ne zahtijevam ni bezuvjetnu ljubav ni

apsolutnu slobodu; svejedno.

Tu ležim i lijepim na vestu otpalo lišće,

na čelo stoljeća stavljam pramen svilene dječje kose.

Serafini, kerubini, jadni šegrti mog visočanstva!

Tu ležim. Razmahujem rukama i pravim anđela, dok

blago prši jesen po meni.

 

* R.M.Rilke, Prva elegija – Svaki je anđeo strašan (tu ž strašna, op. prev.)

 


UDAH

 ma daj anja

neizbježno si naivna

nakon svega što

ti donese svaki izdah

udahneš

uvijek iznova

daj

ne optužuj automatizam

u sebi znaš

ništa nije

ništa

idealistica si

po prirodi

u tijelu nosiš

zapisano je u njemu

neizbrisivo

svemu usprkos

usprkos razumu

udah

izdah

udah

na praznom nebu u pozadini

diže se tračak svjetla

ništa

je

ništa

samo

otvor pukotina

kroz koju mili

prazna

a

svjetlost


ŠTA TREBAM

Don’t want nothing that don’t belong to us

Don’t want nothing we can live without

Tindersticks: This Fire of Autumn

Nešto za zaštitu od kiše, snijega, vjetra;

ceradu, krov, zid, šatorsko platno.

Trebam tekuću vodu. Par hlača. Deku. Maramicu.

Rupu u zemlji za hranu da se ne pokvari,

rupu u zemlji, na drugom mjestu, za izmet.

Nešto gdje mogu opružiti tijelo kad je umorno;

suh pramen zemlje, madrac, futon, viseću mrežu.

Trebam papir, papir, olovku, papir, olovku, poštanske marke.

Trebam mir. Čaj, bardake čaja s malčice mlijeka.

Svakih par dana novu knjigu.

Trebam i ruku koja nije moja, dlan da me

pomiluje po međunožju, leđima, po kosi. Možda

tijelo koje će leći uz mene i sljubiti se s mojim u nešto

veličanstveno. I da se to onda raspadne. Trebam dodir

koji propupa u samoću. Trebam prazninu. Nema toga mnogo.

I stvorim si svijet, usred svjetova svoj svijet,

tijelo, stablo, nebo, susret sa sobom.

Nema toga mnogo. Toga je upravo koliko treba.

 

 sa slovenskog preveo Željko Perović

 


 

ANJA GOLOB (r. 1976. g.) slovenska je pjesnikinja, publicistkinja i urednica u nezavisnoj nakladi VigeVageKnjige, specijaliziranoj za izdavanje prevedenih nacrtanih romana (graphic novels). Povremeno prevodi s engleskog i njemačkog te radi kao dramaturginja u predstavama suvremenih preformativnih sadržaja. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani studirala je filozofiju i komparativnu književnost, ali studij nije završila. Dvanaest je godine redovito objavljivala kazališne kritike, većinom u dnevnom časopisu Večer, u kojem je više godina pisala i kolumne.

Do sada je izdala četiri zbirke pjesama, tri na slovenskom jeziku: V roki / U ruci (Litera, Maribor, 2010.), Vesa v zgibi / Izdržaj u visu zgibom (Mladinska knjiga, Ljubljana, 2013.), Didaskalije k dihanju / Didaskalije uz disanje (vlastita naklada, Ljubljana, 2016.) Izbor pjesama iz druge knjige, koja je bila nominirana za Veronikinu i nagrađena Jenkovom nagradom (2014.), izašao je u prijevodu na njemački pod naslovom ab und zu neigungen (hochroth, Beč, 2015.) Za Didaskalije uz disanje je listopada 2016., dva mjeseca nakon izlaska zbirke, ponovno dobila Jenkovu nagradu.

U zadnje dvije godine bila je pozvana na rezidencije: Villa Waldberta, Feldafing, Njemačka (rujan – studeni 2015.), PEN Vlaanderen, Antwerpen, Belgija (svibanj 2016.), LCB Berlin, Njemačka (prosinac 2016.), a preko natječaja JAK (Javne agencije za knjigu R Slovenije, op. prev.) na književnu rezidenciju u Berlinu (lipanj 2016.).

Travnja 2016. godine bila je izabrana među 10 perspektivnih autora Europe (10 New Voices from Europe, inicijativa u organizaciji platforme Literature Across Frontiers iz Walesa), a kao jedina predstavnica Slovenije ove je godine bila i na literarnoj turneji Omnibus CROWD Tour (u organizaciji Lettretage iz Berlina), na kojoj je sudjelovalo preko 100 autora iz 37 država.

Objavljuje u časopisima i revijama prije svega u Sloveniji, gdje redovito gostuje kao i u inozemstvu.      

Više na www.anjagolob.org.

 9,947 total views,  1 views today

Komentariši