tačno u dvanaest sati u ponoć

1973-74.

Los Angeles

počela je padati kiša na

palmino lišće ispred mog prozora

obznanile su se

trube i petarde

i zagrmjelo je.

 

otišao sam u krevet u 9 uvečer

ugasio svjetla

navukao pokrivače –

njihova veselost, njihova sreća,

njihovi vrisci, njihovi papirnati šeširi,

njihovi automobili, njihove žene,

njihovi amateri pijanice  . . .

 

uvijek se užasavam novogodišnje noći

 

život ne zna ništa o godinama.

 

trube su sad stale i

petarde i grmljavina . . .

sve je završeno za pet minuta . . .

čujem samo kišu

na palminom lišću,

i mislim,

nikad neću razumjeti ljude,

ali ipak sam

preživio.

 

                          charles bukowski, palmino lišće (s engleskog preveo Ervin Mujabašić)

 10,110 total views,  1 views today

Komentariši