tačno u dvanaest sati u ponoć
1973-74.
Los Angeles
počela je padati kiša na
palmino lišće ispred mog prozora
obznanile su se
trube i petarde
i zagrmjelo je.
otišao sam u krevet u 9 uvečer
ugasio svjetla
navukao pokrivače –
njihova veselost, njihova sreća,
njihovi vrisci, njihovi papirnati šeširi,
njihovi automobili, njihove žene,
njihovi amateri pijanice . . .
uvijek se užasavam novogodišnje noći
život ne zna ništa o godinama.
trube su sad stale i
petarde i grmljavina . . .
sve je završeno za pet minuta . . .
čujem samo kišu
na palminom lišću,
i mislim,
nikad neću razumjeti ljude,
ali ipak sam
preživio.
charles bukowski, palmino lišće (s engleskog preveo Ervin Mujabašić)
10,110 total views, 1 views today