Na našoj stranici prošlih dana mogli ste pročitati nagrađene priče na Susretima Zija Dizdarević. Ovom prilikom želimo još jednom podsjetiti na njih kroz obrazloženja žirija, zašto su te priče ocijenili kao najbolje.
Ove godine priče su sa stanovišta estetskog izraza bile poprilično izjednačene. Žiri je najprije odabrao šest priča koje su ušle u uži izbor, da bi nakon toga odabrao i nagrađene priče.
- Mjesto: priča „Fendi“ – autorica Pirolić Ljiljana, Sarajevo
„Fendi“ je i načinom pričanja i sadržajno zanimljiva priča, i u tom smislu počiva na onom teorijskom obrascu kojeg su ruski formalisti nazvali teorijom oneobičavanja – učini stvari neobičnim da bi ih vidio. Priča je napisana iz pozicije pseće perspektive, i da je u pitanju samo alegorija a ne dvostruka interpretacija stvarnosti, ova priča ne bi bila toliko dobra koliko u svojoj konačnoj formi budi estetsku pažnju. Autorica je uspjela da u isto vrijeme približi sadašnji trenutak u kojem u BiH na svakom koraku luta veliki broj napuštenih pasa, ali i da alegorijski demistificira svaku vrstu odbačenosti, izdvojenosti, drugosti.
- Mjesto: priča „O mačevima“ – autor Obradović Slaviša, Prijedor
Priča “O mačevima”, sa izrazitom simboličnim nazivom, stilski je ujednačena i govori na jedan neobičan način o sukobu generacija (virtulani svijet kroz koji prolazi svijet utvrđenih i tradicionalnih vrijednosti naspram prirode prosvjetiteljskog uma i njegove modernosti), odnosno očeva svijeta s ishodištem u prošlosti i suprotstavljeni svijet njegove kćeri. Likovi su, iako se radi o kratkoj formi, veoma dobro profilirani, ne samo lik oca i kćerke kojima pripada najveći dio pripovjednoj svijeta, već i lik dječaka koji svijet antagonizama odraslih nesvjesno spoznaje preko kompjutorskih igara. Motiv virtualnih mačeva diskretno je provučen kroz priču i funkcionalno iskorišten u završnici kao poveznica, ali i motiv koji je zatvara narativ, što je dodatna kvaliteta ove priče.
- Mjesto: priča „Dolce Vita“ – autorica Kalamujić Lejla, Sarajevo
Dolce Vita ima obrazac onaj koji zahtijeva dobra priča, sa svojim vrlo uvjerljivim kompozicionim načelima gdje se na vrlo kratkom prostoru donosi kontinuitet jednog života. Priča u središtu pažnje za temu ima tragediju srednjovječne žene u njenom nastojanju da sebi obezbijedi život dostojan života čovjeka u kontekstu postratne BiH. Prikazani svijet ovdje puca po svojim šavovima, i to na procjepu između sjećanja koje se pojavljuje kao mogućnost za ponovnim susretom s nikad zaboravljenom ljubavlju, i sadašnjosti koja počinje u ljekarskoj ordinaciji kada se glavnoj junakinji dijagnosticira, saopštava najteža bolest našeg vremena.
Naratološki gledano, u tom suženom fabularnom i prostornom procjepu, iskazanom u kratkom književnom obliku, autorica, što je posebna vrijednost ove priče, plete sjajne vremenske rezove između tri dimenzije vremena: onog prošlog inkorporiranog u sadašnjost i onog budućeg kao anticipacije nade koja uvijek zadnja umire.
Žiri:
Edin Pobrić, predsjednik
Josip Mlakić, član
Hadžem Hajdarević, član
15,445 total views, 1 views today
