Ratovi, ljudi i bogovi

Enesa Mahmić, rođena 04.03.1989., dobitnica je treće nagrade „Mak Dizdar 2009 i 2015“ i druge nagrade festivala „Poezija Mladih Vrbas 2015“.  Poezija joj je prevođena na slovenački, talijanski i španski. Uvrštena je u antologiju ženskog pisma „Grito de mujeres“ (Dominkanska Republika) , u zbornike „Rukopisi 36“ (Srbija), „Perom za mir“ (Hrvatska), „Festival Internazionale – Le voci della Poesia“ (Italija), Lacuna (Danska) , „Metamorfoza“ (Bosna i Hercegovina). Učestvovala je na književno-umjetničkim festivalima: “WR& GI” – politika, identiteti, žensko pismo, drama (Malta 2013),  BeFem- feministička poezija (Srbija 2013),  “We all made story”- kreativno pisanje i retoričke vještine (Latvija 2014),  “More na dlanu” (Hrvatska 2014), Šumski pjesnici (Hrvatska 2015)

Objavila je zbirku putopisne poezije Faustova kći (SKC Kragujevac, 2015) .
U pripremi je i zbirka poezije: Na mjestu koje izaziva uzdah (Dobra knjiga, Sarajevo).

Objavljujemo dvije njene pjesme iz ciklusa “Ratovi, ljudi i bogovi”

Odisejev povratak

 

Prekriživši ruke na prsima

Pošao je kroz Itaku uzdignute glave

Pozdravljajući sunarodnjake

 

Mislio je na posljednju bitku:
Na zanosnu nimfu otežalog disanja,
Kći bogova i majku nevolje-

Posljednjeg neprijatelja na svijetu
Gdje su svi bili pobijeđeni strašću.

 

Noću je gledao u zvijezde.
Al’ niti je on bio onaj isti, nit’ su zvijezde bile iste
Koje je gledao svojim mladalačkim očima

 

Izgledale su blizu,

Skoro nadohvat ruke
A nedodirljive…
–  Podsjećale su da je nadmoćnost izlišna,
a pokornost potrebna

 

Penelopini  blijedi prsti dodirivali su

Vruće čelo
Da ublaže bol  i kažu ono što mu nisu rekli prije

Deset godina:
Kad jednom odeš
Više se ne vraćaj
Jer ništa
Ništa po povratku neće biti isto

 

Kreta

 

Gledati januarsko more
Što zapljuskuje gat u Heraklionu
Isto je kao pritisnuti obraz na ledenu bocu
Pristiglu iz daleka
– Miriše na snijeg i samoću.

Zimi Posejdon uzburka talase
I Zeus sav bijes prospe na ljudski rod
Bijele brodice na kojim si me ljubio
Sad zjape tužno
Bez posade i putnika

Obavijen maglom
Stari kapetan šeta vlažnim dvorištima
– Korake mu poznajem
U prolazu
Šapuće mi na uho:
Svaka uspomena je laž.

 

 17,684 total views,  1 views today

1 komentar

Komentariši