Lijepa si, Fatima…
A to crveno što se slijeva niz obraz
nije krv
To je ona maskara iz pariškog dućana mode
što je i žena unproforca u bijelom oklopnjaku
upravo pažljivo stavlja, pred izlazak u operu
Lijepa si, Fatima…
A ta velika, otečena usna
nije od udarca kundaka
To je silikon u usni djevojke vojnika nad tobom
I ona ih je upravo, baš tako napućila
ogledajući se pred nekim beogradskim izlogom
Lijepa si, Fatima…
A ti modri tragovi na bijelim butinama
nisu od nasilnika koji se gura među njih
To te, lijepa Fatimo, stegnuo čipkani halter skupih najlon čarapa
koje s mukom navlači supruga briselskog promatrača
dok izlazi iz hotelske sobe svog ljubavnika
Lijepa si, Fatima…
A zgnječeni gležnjevi nisu od čvrstog stiska šaka
nakeženih pomagača tvog silovatelja
Baš takvi su, lijepa Fatimo, zglobovi žena haških sudaca
dok im prodavači s mukom pridržavaju bijela stopala
da isprobaju nove cipele. Od antilope. Sa štiklama
Lijepa si, Fatima
dok netko čupa zlato iz tvojih usta
i pretače ga u križ na debelom lancu
Lijepa si dok plačeš
dok umireš
klanjaš
sahranjuješ
Lijepa si dok učiš
dženazu
Lijepa si dok stojiš pred onima koji te gledaju u čudu
Zašto si još živa? Ako su oni davali drugačije komande
Lijepa si dok bacaš kamen na to smeće
ravno u glavu
9,938 total views, 1 views today
