JEZERO ILI BARA
Kraj planinskog jezera odmorih
Ali nemadoh štapa za pecanje
Na debeo dušek legoh
Ali niko se ne okupa pored mene
U jezerskoj brvnari odspavah
Ali niko ne pronađe san kraj mene
I nikome ne kazah ništa
Jer neko je kraj mutne vode
I neko je budan pod oblačnim nebom
I kraj nekoga prođe vlastiti san
Nekog opet kroz sve prati neko
ZAROBLJEN SLOBODOM
Tumara popločanim ulicama
Tražeći sebi sličnog
Zarobljenog slobodom
Ali drugi su zarobljeni nečim drugim
I osjeti da ga guši zrak koji
Slobodno prolazi kroz njegove nosnice
I sunce koje ga neometano prži
Kao i ona koja kao kroz pasaž
Prolazi kroz njegov život
Samo se na pomisao o smrti osmjehuje
Jer ona drži ključ tamnice
PAZI MINE
U klimatiziranom autu
Na putu prema moru
Sav ozaren
Rastura me u igri
Brojanje tabla
“Pazi mine”
Koju je mene
Naučio moj otac
Prije dvadeset pet godina
NEMA VIŠE VREMENA
Odabiram ideju-vodilju
(Ako ne vodilju
Barem podnošljivu)
Kao žicu na eksplozivnoj napravi
Pođem presjeći prvu
Pa se povučem
Pa paničim
Pa odaberem drugu
Da se nje odmah okanim
Pa privlačnu treću zamijenim prvom
Kad nestrpljivi sat pukne
Život me raznese
Neodlučnu
LJUBAV
Ljubav je kretanje
Reče glumac
Ako mogu vjerovati glumcu
Da mi opet ne prodaje iluziju
Ti me voliš veoma kratko
Kad se umoriš od muške ljubavi
Ali trag kretanja flaše ostane
Kad ti bljesne tinejdžerski osmijeh
Na mom već pohabanom licu
Kad uloviš njen pogled dok ljubuje negdje
I od njega ne prepoznaš moj
Kad ti nestane udica i kedera
Pa se uhvatiš u kolo s kućnim muhama
Kad sam ti manžetna na košulji
Na omraženoj poslovnoj večeri
Kad želiš svježeg zraka
Ali se bojiš da ne umreš sam u šumi
Tješi me samo da se Zemlja kreće
Pa ni mi ne možemo potpuno mirovati
NEMAN
Mnogo je onih žena
kraj kojih sam se pravio mrtav,
ili još gore – živ.
S njom…
Mogli smo da živimo lijepo
da je pustila da sa mnom umre
neman obavijena mojom kožom,
da je liječeći
nije svaki put reanimirala.
Možda me htjela previše.
Možda je htjela previše.
TIŠINA BLAGOSTANJE
Dok nas sto bude dijelio
Ukočit ću ga pogledom
I osloboditi
I zarobiti pitanjima
Otkud mu šav na čelu
Čemu bodljike na vrhovima prstiju
Zašto se pogled veže za drvo
S kim je u košulji razgolićen
Kako kafa postade Kafa
Dok nas sto spaja
Možda
Šav je da se srce ne raspadne
Bodljikama se samo brani
Suzu okom ispred drveta čuva
Košulja ga i grije i hladi
Kafa je samo KAFA
Tišina blagostanje
TORBAR
Uvijek u nove čarape
Umota neku priču
I dok ih razmotava tražeći cijenu
Riječi mu se prospu pred moju dušu
Onda sjede da se odmori
I da koji put uzdahne
Ono što nudim ga ne zanima
I ne vidi da išta nudim
Iz mog dlana pokušava
Pročitati svoju budućnost
Kao na tepih prosuto mlijeko
Ostavlja mi zareze da ih udišem
Dovoljno da poželim da ne dođe
I da se zabrinem kad ga nema
4,697 total views, 1 views today
