Ervin Mujabašić

P.E.N.

Ime i Prezime

Ervin Mujabašić

Biografija

Rođen sam u Tuzli 28. maja 1979. godine. Počeo sam slikati ljudska lica 23 godine poslije. Diplomirao sam na Filozofskom fakultetu u Tuzli 2006. na Odsjeku za bosanski jezik i književnost. Iste godine u časopisu Razlika/Differance objavljen je moj diplomski rad. Godinu poslije počeo sam pisati fikciju. U decembru 2013. na natječaju Fondacije za izdavaštvo FBiH dobio sam nagradu za knjigu priča Apokrifi Simona Jakova. U decembru 2014. na natječaju za najbolju kratku priču XXX Susreta Zija Dizdarević dobio sam prvu nagradu za priču Neco. Na natječaju Zaklade Fra Grgo Martić 2017. moja knjiga priča Kamen proglašena je najboljim proznim djelom. Iste godine, moja priča Ljudi posljednji proglašena je najboljom pričom XXXIII Susreta Zija Dizdarević. Pišem, slikam i radim kao profesor bosanskog jezika u Živinicama.

Bibliografija

Prvonagrađena pjesma u IV razredu osnovne škole, objavljena u školskom časopisu; ne sjećam se godine i naziva pjesme

Koncept individualnih povijesti naspram kolektivno-ideološke paranoje u ‘Grobnici za Borisa Davidoviča‘ (esej), Časopis Razlika/Differance, Tuzla 2006.

Apokrifi Simona Jakova (knjiga priča), Dobra knjiga, Sarajevo 2014.

Fellah mengu (priča), Novi izraz, broj 63-64/2015.

Kuća i Kako biti čovjek (pjesme), Zbornik 2016, 101 pjesma povodom smrti M.Ć. Ćatića

Crtač priča (priča), Ljudi bez osobina: zbornik, Biblioteka Zbornici/Oksimoron, Beograd 2016

 

e-mail

leosshh@hotmail.com