Branislav Mikulić

Branislav Mikulić rođen je 1951. godine u Sarajevu, u sada nepostojećoj državi Jugoslaviji. On sam radije kaže da se to desilo u Irskoj, u Dublinu, i još pola vijeka kasnije – 8. juna 2005. kada se nanovo rodio, duhovno oživio. Na taj dan ga je, veli on, dotaklo svjetlo rabbija iz Nazareta,  tada je počeo slijediti nauk njegov da je darivati ljubav i težiti harmoniji s drugim bićima i svime što postoji, jedini put nam u dobro i beskonačnost.

Odrastao je uz oca, majku i sestru u, kako sam kaže, tipičnoj  radničkoj obitelji toga vremena. Otac Anto, vrstan majstor-krojač, predratni ljevičar, sarajevski ilegalac i partizan, bio mu je uzorom, baš kao i mati Jelena, vrijedna radnica i višestruki udarnik u konfekcijskim radionama ‘Alije Hodžića’ i ‘22. Decembra’. Povremenu oskudicu, koja je pratila većinu gradskih obitelji na prelasku iz pedesetih u šezdesete, nadomještale su porodična harmonija i toplina doma, čemu je, veli on, mati davala poseban pečat.

Branislava je oduvijek krasila radoznalost, želja za spoznajom. To ga je povelo k nauci i istraživanju, čemu se posvetio čitave tri decenije. Petnaest godina je, radeći na Ekonomskom institutu u Sarajevu, izučavao fenomen masovnih migracija jugoslavenskih radnika u inostranstvo, s fokusom na njegovu socijalnu i ljudsku dimenziju..

U jesen 1989. i sam postaje migrantom. Polazi u Holandiju na postdoktorske studije gdje, stjecajem okolnosti, ostaje da radi sve do 2005. godine. U centru njegovog istraživačkog interesa su najranjivije kategorije stanovništva: siromašni, socijalno ugroženi, beskućnici, bolesni, oni bez šansi i nade.

Nakon višegodišnjeg rada u istraživačkom odjelu Statističkog ureda Holandije, Branislav prelazi na novi posao u Dublin gdje i dalje radi na društvenim temama. Osmišljava i vodi projekte  o razlikama u kvalitetu života, nejednakosti i siromaštvu u Evropi. Tu, u Irskoj, ostaje do pred kraj 2012., kada napušta karijeru naučnika i istraživača i posvećuje se pripovijedanju.  Uglavnom se izražava u formi kratke priče, a najradije na maternjem jeziku, danas zaboravljenom, srpsko-hrvatskom.