Goran Sarić | Jedna pjesma


Ovo je jedna od mojih prvih pjesama. Vjerovali ili ne, objavljena je prije ravno 40 godina, i to u listu studenata Filozofskog fakulteta u Novom Sadu “TO JEST”. Danas i ovdje, posvećujem je – po strani od licemjernih igara političara svih strana! ukrajinskim izbjeglicama. Jadni ljudi, “vruće loptice” u rukama svjetskih moćnika!


Pjesma kojoj nije potrebno ime*


Zoranu D.




Ti, recimo,

nađeš neko mjesto.

Pusto.

Strašno.

Lijepo.

Tvoje.



A onda dođu,

kao, slučajno naiđu,

uzmu alatke u ruke i gnjevno,

s mržnjom strasno,

unište tvoje dugo traženo,

ljubljeno.




Tako svaki dan


dok ti oči ne iskoče

od kolektivnog ludila.




Goran Sarić

 664 total views,  3 views today

Komentariši