Omer Ć. Ibrahimagić: jedna pjesma

BOSANSKA KAHVA, U BOSNI

Piše: Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ

Majci i Ocu

 
Lokum do usta prinosila,
kus slasne hurmašice,
srk kocke iz šećernice.

I tada se crnila – bezbeli.
I tada se uzmirisala – lezetli.

Samo jedan insan il' gomila,
pred svakog se znala postaviti.
Garavuša ašikovala,
mi se hametice zaljubljivali.

Male ibrike znojila – iz velikih kipila i bježala.
Malim ljudima golema bila – velike im sevape činila.

Učila nas šta je istilah.

Ali uzaman: već smo svikli ne (u)pamtiti.
Počupali se iz vlastitih praslika: nismo se, siroti, plaho krzmali.
Zaboravismo na postulate nasljeđivanja Gregora Mendela,
k'o da ne potičemo sa istog dunjaluka.

A istina smetaće i bosti.

Djeda i nenu je učila na šiltetu – vješto, bez srkleta,
uz grotlo sjajnog fildžana i mangale žar.
A unuka će, nevještog – 3 u 1, snogu i na brzaka,
iz ugibajuće čaše od recikliranog papira.

 977 total views,  5 views today

Komentariši