KAKO SAM OTJERALA BRATA NA KRAJ SVIJETA
Imam jednog brata kojeg sam otjerala on je šarmantan, plav i pametan čovjek ta savršenost potkrepljivala je moje odbacivanje Bilo je nemoguće da ga prihvatim Kada se on rodio prestala sam da postojim prosto sam izblijedjela i postala nevidljiva a bila sam tako sićušna i željna ljubavi Činilo se da neću opstati ako me zaborave Ništa nije pomoglo što sam majci lupila šamar kada je donijela tu rumenu bebu kući a šamar jednoipogodišnjakinje ima težinu Nije pomoglo što sam se ocu kačila za koljena jer ništa drugo nisam mogla da dohvatim Samo bi me otresao i produžio dalje Djed i baba su ga naprosto obožavali jer muški su dobri za ratove i nastavak loze Čak mu je i ime bilo isto kao moje Bio je miljenik sviju osim mene Teško je biti tu kad nekog drugog vole Nikom nisam bila bitna kao njemu Zato sam ga progonila i odbacivala Silna su bila moja nastojanja da ga ocrnim Smišljala sam nepodopštine i nestašluke na koje je pristajao nadajući se da će me pridobiti Bezbroj konstrukcija da on ispadne loš a ja dobra Uzaludna nada da će me primijetiti i zagrliti Nisu mi pomogle batine koje je popio Bio je sladak mali nevaljalac a ja sam i dalje bila nevidljiva za sve njih Nisam im ništa mogla zato sam progonila njega Odavno nisu moji heroji ti ljudi koji polako odlaze Više nije ni važno šta misle ni da li me vole Dobila sam mnogo više pažnje nego što sam tražila Drugi ljudi su me voljeli do rubova moje smrti Sada patim što nemam tog savršenog brata kojeg sam otjerala na kraj svijeta od sebe Sve naše uskraćenosti suočavaju nas sa istinom Htjela sam da me vole bez obzira na brata Htio je da ga volim bez obzira na ljubomoru
PISMO BIVŠEM PRIJATELJU
Želim ti mir prijatelju moj Mir koji prevazilazi svaki um dostiže zvijezde i razliva se po svijetu Želim ti izmirenje sa svim glasovima koje nosiš u sebi putevima koje ukrštaš sa drugima sa stvarnim i umišljenim neprijateljima Želim ti prostranu dušu u kojoj stanuju djeca naših prostora Djeca su duša svijeta i najbolji učitelji velikodušnosti Želim ti hrabrost prijatelju moj jer samo hrabar čovjek usudi se nositi baklju plemenitosti Neka tvoja riječ bude jasna prisnost najdraži izbor a samilost način da osvojiš srca Nemoj me zaboraviti prijatelju moj budi bolji čovjek nego što sam ja
NEDOHVATNOST VILE
Iščekujem hoće li je noć opet prizvati da kucne na vrata u snotkanoj haljini da vjeruje kako još moje vrline na vagi pravednosti pretežu manjke Odabrana izopštenost me održava živim Ošamutila me kreacija stvarnosti jer se fantazija ovoplotila kroz nju živo-izmaštana ljekovita utjeha slutim iz daljine pruža mi ruke tonem u nedohvatnost opsjene Oprašujući noć tihujem jedva dišem da je ne otjeram bezdanskim urlikom da je ne uznemirim neutaživom glađu Nerazumljiv sebi beskoristan svijetu zatočen snatrim uobličavam legende Zemlja se opet nezaustavljivo kreće Šapuću iskre u granama lišću Sova me podsjeća na njeno vrijeme kad maglovite ruže pletu praskozorje Vuci urlikom zatežu mreže mjeseca A ja zahvaćen vrtlogom samoće hvatam prisanjanu prikazu Ne znam koliko se vidi na površini iskrada se iz romantičnih fragmenata te zemlje nepristupačne za vučije ljude Prognao sam je iz glečerskih vrleti protjerao iz mojih plamenih pustara Pokoren obezvrijeđenim srcem počinjem ga moliti da je vrati
GOSPODIN S. JE POGREBNIK
Gospodin S. nosi elegantno crno odijelo skriva duge prste u kožnim rukavicama Poznaje virtuoznost smrti u svim formama On radi posao od neprocjenjivog značaja Smatra da nije važno koje je zanimanje ako ga radiš na najbolji mogući način Gospodin S. nije postao otac ni suprug Ali mnogi su se oslonili na njegovo rame kamen temeljac na vjetrometini smrti Razmišljao je o sebi kao otpravniku crnog voza u koji svi jednom ulaze a on im maše sa poslednjeg perona Sve što je malo ne znači da nije veliko sve što je ovdje trajalo ima suštinu postojanje daje čar prekinutoj mladosti vrijedno je i posebno čak i kratko djetinjstvo Neko mora pružiti ruku izbezumljenima neko mora usmjeriti barku ka svijetu mrtvih Smatra da je vrlo važno odati počast svakoj duši koja je plovila ovim svijetom jer nije lako čovjek postati i toliko opstati Zemaljsko iskustvo je neprocjenjivo bez obzira na utrošeno vrijeme bez obzira na stvari koje su radili svi su delikatni i bitni gospodinu S. Hipnotizeri ne mogu da hipnotišu smrt Provalnici ne mogu ukrasti vrijeme ljekari ga ne mogu presaditi Gospodin S. je pogrebnik finih manira Svakome je perfektna oprema bezvremeno zahvalan što ih baš on kao otac, uspavane u zemlju vraća
SEDMA KAPIJA
Šapuće dijete Iz malog ogledala Moraš požuriti Život je igra Ne pada tama prije vremena Budi nestvarna kao san I svi će te pamtiti Ne znam gdje sam bila Ne znam jesam li sad U formu se uliva ljubav Sa nekim uplićem ruke Vedrina je postala kiša Strahovi nas vezuju za prošlost U meni nema ništa kažem Neki putevi me traže Neki me zaobilaze i brišu se sami Otvaram korice velike knjige Blista moja treća kapija Moj svijet je nacrtan govorim Lutki na prozoru Dug je put kćeri moja Središte žene je knjiga života Podvuci svoje misli Nedostaju mnoga slova Poželi lijepo putovanje Prijatelji slušaju pticu Ne shvatam kako mi je uzela glas Ovo je moja igraonica Ja određujem pravila Neću da budem crna Pitao je: Ko si ti? A mislila sam da nikad neće Prošle su godine tišine Ponovo dišem Svijeća je gladna Guta riječi, pjesmu i tri slike Zastajem na sedmoj kapiji Ne znam koga sam srela ni koga nisam Svi su me voljeli na svoj način Dobacuje mi kamen u prolazu Kad dođe vrijeme ja ću ti pričati priče
Aleksandra Čvorović, rođena 10. februara 1976. u Banjoj Luci. Završila je srpski jezik i književnost u istom gradu. Magistrirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na odsjeku za bibliotekarstvo i informatiku. Takođe je završila edukaciju za savjetodavnog terapeuta transakcione analize. Radila je kao urednik, saradnik i član redakcija mnogobrojnih književnih časopisa. Učesnik je književnih večeri i festivala u regionu i Evropi. Član je više književnih udruženja. Radi kao viši bibliotekar u Dječijoj biblioteci NUBRS. Vodi radionice kreativnog pisanja, te dramske, edukativne i savjetodavne radionice za djecu. Prevođena je na više evropskih jezika u okviru antologija i časopisa, a bajka „Pjesnik iz Neznangrada“ objavljena je na engleskom kao elektronska knjiga (The Poet from Unknowntown“ Style Writes Now 2017.). Objavila je sedam knjiga, tri knjige poezije: „Šapat glinenih divova“ (2000.), „Cvijet na kapiji sna“ (2007.), „Nadrastanje“ (2013.); dvije knjige proze: „Anđeo pod krevetom“ (2002.), „Monolog u šolji kafe“ (2006.); dvije knjige za djecu: „Čarobna ruža“ (2014.) i „Ukrala me Šumbaba!“ (2018.). Poezija i proza joj je višestruko nagrađivana (Nagrada Glasa Srpske „Ljupko Račić“ za najbolju prvu knjigu, najbolja knjiga priča na Gradačačkim književnim susretima, nagrada „Slovo Podgrmeča“, nagrada za dječiju knjigu „Stanko Rakita“…).
3,626 total views, 3 views today
