Bisera Alikadić: Treća dob na metli

KARNEVAL OBILJA ILI NEMOJ JESTI SAM

 Pjesniče, penzioneru, radniče u štrajku,
 Mladiću bez posla ili sa poslom na crno,
 Nemoj jesti sam.
 Nije ti đavo na savjest prno.
 Prisloni se vlastima,
 Šefovima, biznismenima i onima
 Što za uslužnost cijene dižu nebesima.
 Kod njih svega garant, ima.
 Sudžukice „Merak”, zarebnice,
 Pečenja jagnjećeg, pečenja jarećeg.
 Priloga, variva da sanjaš.
 Od onih sa ananasom ili drugom voćkom.
 Gnijezdo kuhanih jaja sa pečenom kvočkom.
 Kadun butića, sogan dolme, lososovih prutića.
 Bosanski lonac, jahorinska šnicla.
 Tu ima sira bijela sira žuta,
 Paprikali i buđali.
 Kapljica skupa se tu toči.
 Ne stidi se, ne zatvaraj oči.
 Možda se pojavi i neka žena fina
 Te donese halal piva, bokalinu vina.
 Nooo, ako si ipak sam samcat
 Zakuhaš vodenast grah
 Nemoj da te hvata strah.
 Pozovi olinjalog proletera
 Druga od kontejnera.
 Podijeli s njim objed svoj.
 Počastite se ko dva literatur tregera.
 I rakijicu, ma i brlju, izmislite molim vas.
 Možda će vam pomoći da dignete glas
 Ili samo u ime siromaha
 Na ljudski auspuh da pustite gas.
 Ministri, vlado u tehničkom mandatu,
 Nemojte jesti sami.
 Pozovite babu što kraj puta drami
 A oko nje guraju se gladne cuke.
 Nema tu ničije bruke.
 Gladnih ljudi i pasa što više
 Granica prema Evropi se briše.
 Nemoj jesti sam.
 A kad budeš s nekim sit
 Cigaru zapali
 Kao Ilija Ladin dim odvali
 I razmišljaj kako s vladom,
 Kako s bijedom biti kvit.
 „Nemoj jesti sam
 Haram je i sram”,
 Vaze vjerski oci,
 „Od ishrane jake kote se poroci.”
 Nemoj jesti sam... 

PREPLETI SJEĆANJA

 Ostarilo se,
 Ostarili i zaštitni
 Omoti knjiga.
 Rječnik stranih riječi
 Izgubio korice.
 Ostarilo se
 A jutros mi nedostaje majka
 Da mi kaže nešto o Kazanferi.
 Te žene sjećam se sa svezanom
 Maramom preko kose.
 Kao kasnije što sam vidjela
 Silvanu Magnano u „Gorkoj riži”. Radno.
 Možda se Kazanfera
 Nije libila nikakvog posla
 I nikakvih riječi.
 Možda je bila ženski „Ero”
 Malog mista
 Jutros mi nedostaje majka
 Da mi pomogne u dalekom Sjećanju 

ŠTIPALJKA

 Ako se nađeš negdje
 Gdje siluju riječi
 Imaj u džepu štipaljku
 I podesi da te
 U danom momentu
 Stisne za prst
 Kako ne bi progovorio
 I na vlastitoj riječi
 Izgorio
 Ili podesi da te za prst uštine
 Da jaukneš a ne progovoriš
 Za većinu drugih ne brini
 Njima je čarobni katanac
 I na ustima i u srcu
 Njih je uglavnom obrasla mahovina 

PETA NOĆ

 Glavom na jastuku
 Sa otvorenim očima u mraku
 Ponavljah riječi onog što ću zapisati
 Kad se razdani
 Nizah riječi kao ogrlicu
 Prebirah ih kao domaćica grah
 Koji će kuhati za porodicu
 Okretah ih, premetah
 Kao majka iz narodne pjesme
 Ruku sina što je gavran donese
 Sa bojnog polja.
 Razbuđena, uzburkana
 Prosvijetljena
 Sjetih se riječi čuvene pjesnikinje
 Sve može pričekati,
 Ništa nije preče od poezije...
 Peta je noć kako praznim dušu
 Nosim se sa riječima
 Koje na hartiju hoće
 Na lepršav papir
 Iz svijeta Samoće.
 Da polete među ljude
 Ko Papino Urbi et Orbi. 

ČAS JE

 Rilkeov jesenji čas
 Je krenuo
 I zasvirala nevidljiva
 Frula moje majke
 Otužnog tona
 Ranog žala za ljetom.
 Umače august,
 Kraćaju dani
 Besanim ljudima
 Još i više
 U baštama prazne se
 Lijehe
 Ljeto izmiče
 Starci polako odlaze 


RIJEKA STIKS I STIH

 Sa 80 znam
 Da niko ne može
 A i ne treba
 Zaustaviti kolovoz
 Mojih godina
 Kola jure a ludi August
 Nabacio masku
 Gospođe
 Sa kosom u ruci
 Savijam vrat
 Kao na vjetru vlat
 Za uzbuđenja plaha
 Izgubila sam
 Jačinu daha
 Plaču li makar
 Piljci-kamenčići
 Na plaži
 Jesu li saosjećajni
 Čempresi na straži 

VJETAR I PUSTINJE

 Da mi je da porazgovaram
 Sa vjetrom iz pustinje.
 Da ga pitam šta razmišlja
 Dok ista zrnca pijeska pretura.
 Svija ih u brda, nosi u nebo.
 Izmori li ga jednoličje?
 Da li smjerno klekne
 Pred iznenadnom oazom
 I svoj bijes u zemlju pobode.
 Da li tad srkne, zahvati
 Skrivene vode
 I potjera je u oblaku
 Ka oceanima ka morima,
 Vodenim pustinjama.
 Čamcima prepunim ljudi
 Koji tonu od težine
 Informacije koja u trenu stiže
 Stiže...
 Koji tonu od vatre i studi
 Naoružane globalizacije.
 Od puta od nemila do nedraga.
 Kugla u čelo, bolest žeđ i glad
 Ili u vodi gladnoj i hladnoj
 Počelo iz strašnog ništa
 U savršeno ništa -
 Da li svemoćni Bog može
 S neke strane
 Da zaviri u usta bezgrešne
 Nemani vode.
 Vjetre viteže lutalico
 Zaplačeš li se nekad
 Kao ja u ovaj čas
 Sjedeći na tuđem pragu
 Dok sunce tone
 I pustinja noći crne se šunja.
 Hoće li izgrijati mjesec,
 Zvečka dostignuća, obećano tlo
 Onima što se guše u šašu novca
 I izobilja.
 Vjetre, viteže
 Možda ću opet sanjati
 Da grakće luna ko zloguk gavran
 I da planet Zemlja
 Kao u doba teškog neznanja
 Postaje ravan
 I da glo, glob grobarizacija
 Od svemogućeg ište i stvara
 Beskrajno grobište.
 Nije novo, ali je svjetlosnim
 godinama ubrzano. 

HLADNI PERFORMANS

 Mjesec mi lahorasto
 Skinu haljinu
 Gornji veš povuče
 A donji čisto od sebe spade.
 Ja sama istupih
 Iz papuča.
 Kosu sa glave
 Odloži mi on
 Na bijelo platno.
 Od čela do peta Naga.
 Ko čudesni vojnik
 Stojim.
 Šta hoće noćas,
 Nekada moj stari
 Drug,
 Sad štene među zvijezdama?
 Nemam rep ni da dignem
 Ni da ga spustim
 A on bi se možda još želio
 Igrati vruće poezije
 Kučak. 

KUTIJICA ZA PRSTEN

 Proplakah kad prođoh
 Kroz hrid svoje majke.
 Nizašto kriva ni tada
 Ni kasnije,
 Na stratišta sam išla
 Vođena i izvođena.
 Šta biste htjeli od mene sada?
 U kovčegu vaših i mojih
 Sabranih djela i nedjela,
 Zavještah sve svoje.
 Taman toliko
 Koliko može danas da stane
 U kutijicu za prsten
 Vjerenički. 

 608 total views,  11 views today

Komentariši