10 godina bez Vesne Parun

This post is also available in: Bosnian

DLANOVI RUKU NEVINIJIH OD MOJIH 

Zore i vihori
Iznjedrili su pjesme
Ušuškane u toplom ulju crne masline.
Vidrama vjerna
Okončala sam ropstvo.
Pusti da otpočinem, 
Ti i nikad 
oslobodite mjesta na ležaju svanuća.

Vraćam koralje moru,

Dok jutro k’o hrabar konjanik
Priziva prošlost.
Kroz otvorena vrata nazirem
Kako ukleti dažd 
Tragom Magde Isanos
Guta sto soneta.
Stid me je umrijeti
Dok olovni golubovi
Najavljuju apokaliptičan završetak basne.

Ljubav je kao bijela kost
Iščitana u čitaču snova,
Protkana kroz izabrane pjesme.
Indigo grad
Na panoramskim pročeljima vješa nove sonete. 

Dok tronožac koji hoda,
Neumorno prati korake začarane čarobnice.

Svaka je tišina 
Izbor iz djela,
I svako je djelo ptica vremena.
I dok
Smijeh od smrti jači
Poškropljen pelinom basne
Odlaže moj život u 40 vreća,
Pitam se, 
Može li pakost minulih dana
Stati u jednu noć.

Mogu li sve moje molitve stati u dlanove…

Ruku nevinijih od mojih.

JEKA PRIJEZIRA

Dok prijezirom prelaziš
stazama mojih nadanja
pobjedonosno oskvrnjujuć’ svetišta,
u kojima sam pohranjivala svoje
molitve i sne.

Tebe
koja nemaš nevinije ruke od mojih,
tebe
koja nikada nećeš
biti blaga njegovu snu –
kako sam ja bila nekoć u svojim snovima,
tebe
koja ćeš se buditi kraj njegova uzglavlja
i pričati
priče vašoj djeci,
molim,
ne prelazi prag moga svemira,
ne oskvrnjuj moje svetinje,
jer
voljela sam ga puno prije tebe,
imala već nadjenuta imena našoj djeci
i
učvršćene vezove u luci sna.

POETESO

Misao ti bila
violončelo duši,
oči dva izvora sjete,
k’o malo dijete
divila si se životu
korakom,
osmijehom,
stihom,
da mogneš dočekati stotu,
da razaspeš poeme
po betonskim livadama,
mišlju zagrliš
svako srce.

Bila si izvor,
nebo,
Sunce
na pjesničkim poljanama.

Ostala si u pjesmama
kao vječni sjaj.

U Raj će prijeći
tvoje poeme,
tebe čeka vrijeme
da se ponovno naseliš
na zlarinskim obalama,
u mirisu
mora,
cvijeća,
neba i sve što treba
ponovno, bit ćeš…

stihom odjenuta!

POLETI

Ptico vremena,
Opet poleti!
Ti,
Kojoj su sveti
I dan i noć,
Zaigraj kolo s mjesečinom,
Suncem okruni kose,
Neka ti noge bose
Iscijede poeziju
Iz kamena,
Iz vremena…

Ptico vremena,
Oboji jutro,
Izvezi sukno od slova,
Od bola
Načini okvir poemi…

Kaži mi k’o ženi
Kako stihom
Opiti kip od kamena…

Vremena PTICO!

 STAMPEDO VREMENA

TJERALA si krdo riječi

Ka sreći trčeći

U susret

Izranila koljena 

I odbačena

I voljena bila si

No snila si

Hrabro

Uru svoje sreće

Stampedo vremena

Otrgnuti neće

Tvoju

POHVALU LJUBAVI

U stih pretočenu

Dorečenu!

 299 total views,  2 views today

Komentariši