SMRT FAŠIZMU NA NAŠIM ULICAMA

Drago mi je vidjeti da PEN ne želi stati na jednom pismu osude rehabilitacije mračnih sila prošlosti, nego predlaže da se sistematski suprotstavljamo bujanju svih fašizama i neofašizama. Jedan od prijedloga je da pokrenemo akciju za ukidanje naziva ulica koje su ne tako davno ‘krštene’ po imenima sluga nacističkog okupatora,   lokalnih fašista i   onih koji su zauzimali visoke pozicije u ustaškom državnom aparatu, odano mu služili i revnosno.

Ja prijedlog da  krenemo ‘na ulice’ svesrdno podržavam, no želio bih ga proširiti kako bi naša očekivana akcija bila uspješnija. Evo šta bih dodao:

Stavljanje imena negativaca na table koje označavaju ulice u gradu je bila samo  završna faza u nastupu modernog fašizma ‘po našim cestama’. Svemu je prethodila faza skidanja tabli s imenima heroja NOB-a i boraca protiv fašizma koji izginuše za ono što dobismo 1945, a trudimo se da danas očuvamo. To što je rađeno zadnjih četvrt stoljeća, to je bila ponovljena  fašistička egzekucija nad već pobijenima.  I ne zaboravimo, to drugo ubijanje ljudi  ranije poginulih za našu slobodu,  to je bio masakr masovnih razmjera. Na desetine i stotine ih je smaknuto ubrzo nakon završetka rata, nakon godine 1995. 

Mogu još nekako razumjeti (a nikako odobriti) likvidaciju naziva  ulica koji podsjećaju na imena partizana ‘stranaca’: Slovenaca, Srba, Makedonaca, Hrvata, Crnogoraca, a koji su pali za našu slobodu   (spomenut ću samo  Savu Kovačevića, Crnogoraca po rođenju,  koji je pao u borbama na Sutjesci, dakle u Bosni, boreći se protiv njemačkih i italijanskih okupatora dobrano pomognutih od strane  bosanskih fašista, ustaša svakojakih, i četnika.  ‘Stranaca’ poput Save, koji su život dali  za našu slobodu bilo je na hiljade – preko  2500 Dalmatinaca je poginulo samo u toj jednoj bitci). Ali ne mogu shvatiti da su pokošena imena bosanskohercegovačkih boraca protiv fašizma, to ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti.  Letimičnim pogledom na spisak sarajevskih ulica (priložen link u podnožju pisma) vidjeh da su i ova svijetla imena nestala, da su likvidirana:

Omer Maslić[i], Slavko Rodić[ii], Miljenko Cvitković[iii], Džavid Haverić, Rudi Čajavec*, Dragica Pravica[iv] , Alija Hodžić, Nisim Albahari*, Boško Buha*, Đerek Stipe * , Vaso Miskin, Bane Šurbat*, Zehra Muidović[v]

… i još  desetine drugih.

Zato predlažem da svako naše zalaganje protiv nabujalog fašizma na uličnim tablama bude popraćeno  istovremenim zahtijevima za rehabilitaciju NOB-a i tradicija slobodarske Bosne.  Da se uz zahtijev za skidanje uličnih tabli s imenima fašista i njihovih simpatizera ISTOVREMENO  istakne  zahtijev za povratom tabli s imenima heroja, boraca protiv fašizma,  najradije na uličnim čoškovima gdje su nekoć stajale. To neka bude prvi front našeg ‘uličnog’ djelovanja.

Drugi front kojeg vidim je onaj protiv neprihvatljive, za mene sramotne regionalne diskriminacije koja se prepoznaje  u rezultatima provedene kampanje na promjeni imena ulica u Sarajevu. Letimičnim uvidom otkrivam da su nestali mnogi nazivi koji ukazuju na toponime  u Republici Srpskoj (Jahorinska, Ozrenska, Kozaračka, Nevesinjska, Paljanska, Sutjeska, Vlasenička, Romanijska …) koja je dio ove naše države. Razumijem da su uklonjeni tokom ratnih godina, ali da nisu vraćeni nakon Dajtona, to mi je neprihvatljivo. Držim da Sarajevo, kao glavni grad čitave i jedinstvene Bosne i Hercegovine, mora imati  svoju jahorinsku, bijeljinsku, širokobriješku, kozaračku, drvarsku, neumsku, romanijsku, orašku, kuprešku, čapljinsku, bilećku…  (naravno, poželjno bi bilo da Čapljina i Bijeljina imaju poneku sarajevsku ili tuzlansku). Zato predlažem da i na ovo ukažemo  vlastima u Gradu. I insistiramo da se promjene dese.

Tamne snage podjela su djelovale i po pitanju ulica nazvanih po narodnim tribunima,  spomenut ću tek Petra Kočića, Vasu Pelagića, Miću Sokolovića, a ima ih još. Ovi  ljudi, borci za socijalnu pravdu, lučonoše nade u tamnim vremenima ranijih okupacija i neslobodarskih režima, naši su sinovi, živjeli su u Bosni i Hercegovini. Ovdje su rođeni, decenijama tu bili, trebaju našima opet biti. Za vječnost. Tako mislim ja. Zato sugerišem  da otvorimo i ovaj treći font  da svijetlu ‘uličnu’ borbu vodimo simultano, na najmanje dva-tri fronta. Najradije na  svim postojećim.

—————

Namjera mi je  da ovo otvoreno pismo bude moj skromni doprinos započinjanju demokratske, unutar-institucionalne  ofanzive  protiv uskrslih mračnih sila prošlosti i novorođenih aveti zla koje prijete  da nas ponize,  podijele i pokore.  

Nadam se da će PEN ubrzo uraditi detaljniju  i sveobuhvatniju analizu promjena naziva ulica  koje su se desile u naletu neofašističke odmazde pa potom i konkretan plan akcije. I da će nas već uskoro povesti u prvu ‘uličnu bitku’ po Sarajevu. A potom u akcije mnoge, značajnije i obimnije.

Branislav Mikulić,                                                                                     

2. juna 2020.


P.S.      Link sa spiskom ulica grada, svaka s predratnim i trenutnim nazivom. http://www.ziher.ba/bs/ulice/sve-ulice/

P.P.S    Temu je načeo nas kolega Veličković mnogo ranije, tada bez mnogo odjeka u PEN/u  vidjeti  https://www.dw.com/bs/kloska-je-ba%C4%8Dena/a-5438818-0


*   Lista svih narodnih heroja SFRJ s biografijama. Vidjeti http://www.znaci.net/00001/10_274.htm

[i] http://www.znaci.net/00001/10_175.htm

[ii] https://sh.wikipedia.org/wiki/Slavko_Rodi%C4%87

[iii] https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B8%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%BA%D0%BE_%D0%A6%D0%B2%D0%B8%D1%82%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B

[iv] https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B3%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%9F%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%86%D0%B0

[v] https://www.mreza-mira.net/vijesti/razno/heroina-zehra-muidovic-hakirevic/

 1,402 total views,  7 views today