Josipa Gogić: Tri pjesme

ČIPKA

Rosa u poljskom cvijeću.

Ljeto je tu, ali ne još sasvim.

Nježno sipam med u šalicu čaja.

 

Moj krevet je prazan prostor

u koji ulazim odjevena

u crnu čipku,

 

ovdje, na planini punoj

smrznutih ljubičica.

 

PLES

I što mi preostaje

nego cijeniti meke pregibe

svojih nogu?

 

Naša najveća vrlina je

visoko razvijen osjećaj ravnoteže.

 

Plešemo na vrpci omotanoj

crnim orhidejama.

 

Treba nam tako malo

da zauvijek nestanemo

u paukovoj mreži.

 

JUTRO

 

Drveće govori,

ali mi ne slušamo.

 

Ako su grane presušile

hoćemo li i mi

uskoro nestati?

 

Tako sam umorna

da me ni priroda

nije razbudila.

 

 

JOSIPA GOGIĆ rođena je 1985. godine u Osijeku, gdje je 2008. diplomirala na  Ekonomskom fakultetu. Dobitnica je nagrade za najbolji pjesnički rukopis Male stvari na 26. Pjesničkim susretima u Drenovcima 2015. godine. Iste godine zbirkom pjesama Nacrtati usne osvojila je Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca „Zdravko Pucak“. Njezina treća zbirka poezije Žena žutih očiju objavljena je 2019. u izdanju nakladničke kuće Fraktura. Poeziju je objavljivala u književnim časopisima (Zarez, Poezija i Književna revija), publikacijama i zbornicima. Članica je Društva hrvatskih književnika.

394 total views, 8 views today

Komentariši