čas TRENUTKA

SOČNOĆA

Koliko puta

su već odlazili

koraci moji u dolasku

i samo koliko

bučnih tišina otkalo

je bezvrijeme u kazaljkama starih

džepnih satova

vjetrova koliko

razbilo je ramena

a od vremena

ostadoše

tek minijaturne minijature

koliko oproštaja

nevidljivom tintom ispisanih

koliko pregaženih planina

pusti

nek vitla kapljica kiše

taj okrajak oblaka

što Nebo lomi

i pusti da volim

taj minijaturni

ostatak

minijature

za kojom tragaju

moji koraci u dolasku

USNE su ti kao nekoć…

Studen ti okovala riječ

pa nemaš što reći

mojim iskoracima

isto ti je bježati od mene

i cvjetanja zumbula

ako te ne dotaknu latice,

miris će te stići

ni u kretnji tvojih zjenica

više nema topline

ni ime ti

više sunce ne prosipa

sapinjući se od magle tmine

gledam kako se osipa

ledina

nekoć puna rascvjetale kamilice

lice ti samo

ko jučer isto

patinom od zlata isklesan ti lik

i usne,

usne su ti iste ko nekoć

… dvije zrele trešnje,

na plitici od mjedi!

NIKOME

Ni za dukate ne prodaji

gram istine

ove

što je naslikasmo

u okviru noći

znam

doći će jutro

pa podne

pa sve tako

u nedogled

al ni za suho zlato

ne prodaju istinu

kojom zalismo zvijezde

ni za što

pa i kad ti dušu tražili budu

ne daj

jer,

ima svetinja

što se u zjenicama nose

kroz koje se

život

i gleda

i živi

nikome

nikada

nizašto

ne daj

autoportret

uranjene noći

što ga

izronismo rukama !

JEDNOM

Kada

prestanu rasprave

sa sudbinom

i vinom život

nazdravi

tamo gdje

je sve sunce

i kiše nemaju

pravo glasa

vali dodira

mog neka te

obuku

pa u svečanoj odori

prošetaj svoj let

Svijet je za beskućnike

mi smo podstanari

želje

Jednom

bit će

mora što

nemaju oseku

uranjenih vlakova

na kolosijeku

jednom biti će

i taj čas

trenutka

…kad sve će

Biti  SUTRA

281 total views, 3 views today

Komentariši