…ja znam gdje su stale naše ruke

…ŠTO ĆE NAM

Svukli smo riječi ko kabanice.

ta,

što bismo s njima

u bezrječnoj grmljavinskoj košnji

što podjednako vitla i krovove i suze

ma eto ti

i tišine i riječi

davno sam prerasla

vrtićke igre

i nigdje više

nema

okvira za šarene balone

kiša se sprema

kišobrani će preživjeti

ali ruke

ruke se i noćas lome

polupismenim istinama

obremenjene

što će nam riječi

mi smo već odavno dva

apostola nijemih

noćnih sjena

a čega nema

bez toga se mora

ili može

…noćas mi svejedno

 

NOĆ

Noć je užgala zvijezda roj

Mi

još jednu buktinju

što gori

sve jače

a kad će ako

ne u minutama

što ti se u pogledu gube

Zemlja je tek

sjenka

obrisa naših u vremenu

Znam

zvijezde će ujutro

usnuti

Mi pit ćemo

Lavu

na obroncima svanuća

…ko dva budna

svjetionika sreće

Noć je tek sjena

požara

što u nama

grme!

 

RosA

Ko vrhnje

skupljasmo pelud jutra

golim rukama

trčasmo obuveni u

prozračnost

sebedarja

i ne bi ničeg

pitkijeg

od imena tvog

od dorečenosti

….saće vremena

ispunismo osmijehom

dok skladsamo

pohvalu jutru

opijeni

eteričnom kapi istina!

Bijah stina

more

Rt dobre nade

sve bijah

rukama

tvojim

promrzlim

od čekanja

 

SaMI

Dok prelijevamo

mošt

sami

zarobljeni

dozrelošću

biti naše

i koraka

što se slijevaju

u neku priču

bez naslova

pričaš

o razbijenim zrcalima

srnama

zimi što se kotrlja

iza planine

dok ime ti

ko lišće

poprima

jeseni boje

i sve moje

u svemu

dok stojimo

sami

u tebi se zrcali

dok sunce

mrvimo

noćas

nazdravljajuć sudbinom!

 

PIJANO JUTRO

Neke poluispisane istine

ko pijano more kipe

po prizidama sa grafitima

išaranim

ko kad dan urani

rasplesale se školjke

i more divlja

gonjeno njihovim koracima

i ptica neke

razbija magle

sabiruć dane

u zavežljaj trenutka

jutro tetura

ko pijani svat

i mi smo tu

dvije rasplesane krijesnice

…trubaduri tek načete sreće

i zore su tu

friške

iznjedrene našim rukama

i već zaboravljene istine

su tu

i ne dam ih nikom!

i da snu listovi otpadnu

da se život odrekne jave

ja znam

gdje su stale

naše ruke

u tek načetom

zavežljaju trenutka

389 total views, 4 views today

Komentariši