Goran Sarić : (Ne)čitajući Handkea : kako analfabete “polemiziraju”?


Goran SARIĆ

(Ne)čitajući Handkea : kako analfabete “polemiziraju”?

 

Moram priznati da imam jednu, jednu jedinu, zajedničku osobinu sa austrijskim piscem Peterom Handkeom. Pod pretpostavkom, naime, da je on, s proljeća devedeset i devete, srpsku, a ne stranu NATO-a odabrao zbog toga što je to po svemu bio sraz Davida i Golijata, onda s njim doista dijelim simpatiju za slabiju stranu u sukobu.

Uostalom, nisam li (i) zato, u osvit rata, ostao u rodnom gradu? Svjesno odabrao tadašnjeg “Davida” – koji se kasnije isto pokazao veoma zločestim – u srazu s balkanskim “golijatima”, Miloševićem i Tuđmanom? Mogao sam, kao mnogi drugi, i ja pokupiti prnje i otići na sigurno. Ili, kao neki, gore na brdo. Ali u Konjicu sam imao kuću, posao, porodicu i prijatelje, i nisam vidio nikakvog razloga, ni povoda, da sve to napustim. Izdržao u paklu skoro dvije godine, vidio sve i svašta, pa tek krajem ’94 legalno, s porodicom, “otperjao” u Holandiju.

Istu tu naklonost za slabije zadržao sam i za kasnijih napada NATO-a na Srbiju: žao mi bilo tamošnjeg naroda! Znam kako je kad ti se tresu gaće dok okolo gruva i bije, a ti ćupiš u skloništu i samo čekaš kad će jedna pasti i na krov tvoje kuće. Da ti roknu samo dvije… Iako se američko nelegitimno i drsko bombardovanje glavnog grada nekadašnje države po intenzitetu i trajanju ne može porediti sa krvoprolićem u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, bio sam jako potrešen napadom Amera na Srbiju. Slušao vijesti, zvao rodbinu i prijatelje, raspitivao se o svemu što se tamo dešava(lo)…

Ali, tu prestaje svaka karakterna sličnost sa “nestašnim dečkom” evropske književnosti, o razlici u književnim gabaritima da i ne govorim. Ona je doista nemjerljiva!  To što je on, kad je NATO grmio, krstario Srbijom i s puno simpatija govorio o tamošnjem kraju i narodu, to je sve u redu. I sâm sam mnogo puta tamo bio lijepo ugošćen. No, ono što mi je zasmetalo, i smeta, je Handkeova neskrivena simpatija za režim, i samog Slobodana Miloševića. Onog čija je umiješanost u balkansko “kolo bola” očita i dokazana. Kao veliki pisac govoriti na sahrani jednog takvog političara – to čovjek Handkeovog ugleda i uticaja, smatram, sebi nije smio dozvoliti.

Zato sam, kad dobih vijest o dodjeli književnog Nobela za ovu godinu, kao i mnogi drugi pisci i intelektualci širom svijeta, bio zatečen i utučen. Nobel je više od nagrade, mišljah. Pa to bi prokleto dobro morali znati oni koji je dodjeljuju! Tačno sam znao kakve će to reakcije u bivšoj domaji izazvati. Jedni će se zgražati, a drugi neskriveno likovati, u stilu: “Eto vidte da smo mi – to jest Handke – i tada bili u pravu!” Sve to, naravno, po nacionalno “čistim” šavovima.

A, Handkea će, kao i do sada, malo k’o od tih ljudi čitati. Jer, veliki je to, i “težak” pisac. Nije njegovo štivo za “široke narodne mase”. Nego, biće to, prije svega, signal, bogomdana prilika nacionalistima da svijetu konačno pokažu figu. Šipak. Narugaju se svima.

Nisam morao dugo čekati da se moje crne slutnje obistine. Sutradan sam na mom fejs profilu objavio saopštenje organizacije čiji sam član, PEN Centra Bosne i Hercegovine. U tom kratkom tekstu se, između ostalog, veli:

 

Duboko uvažavajući književno djelo Petera Handkea, smatramo da je Nobelova komisija za književnost trebala voditi računa o ukupnom intelektualnom i moralnom  integritetu dobitnika nagrade. Riječ je o autoru koji je otvoreno podržao jedan zločinački, agresorski režim ne pokazajući nikakvo suosjećanje sa žrtvama tog režima.

 

Uz link sam dodao kratki komentar:

 

Spadam u one koji smatraju da pisac kao javna ličnost ima dodatnu odgovornost (i) za svoje vanknjiževno djelovanje. Zato smatram da su se, nakon proslogodišnjeg skandala, članovi žirija za književnog nobela još jednom žestoko obrukali – ovog puta dodjelom nagrade (u najmanju ruku) kontraverznom Peteru Handkeu. Nije bez vraga da mi se već sinoć javio drug iz Beograda s kojim se često sporim oko politike, trijumfalno kličući “pravednom i dobrom” čovjeku Handkeu… 👎👎👎

 

Odmah je uslijedila lavina protesta. Gnjev “naroda”, zapjenjena usta, riječi i rečenice ljudi od kojih neki nisu dogurali dalje od “male mature”!

(Isto mi se desilo prije desetak godina, kad sam reagovao na napade anonimnih “branitelja islama” na Kadera Abdolaha i njegovo djelo “Poslanik”, u prevodu moje malenkosti. I tada je bilo bukadar pljuvanja i vrijeđanja, pa čak i otvorenih prijetnji izdavaču, koji je zbog njih morao zatražiti policijsku zaštitu. Isti gnjev, ista tupava isključivost i uskogrudost, isto agresivno branjenje svoje, i samo svoje “istine” – i tada od ljudi koji, sudeći po “pismenosti”, jedva da su završili četiri osnovne.)

 

Pa evo onda da vam, “na kraju balade”, bez ikakvih pravopisnih zahvata, kao “korpus delikates”,  navedem barem neke od tih ljutitih reakcija na “kloaki” fejsa. Ne sve, jer bi vam se mogao želudac okrenutii:

 

A stoje postovani Gorane Milosevic kriv,jednostavno receno nekome je trebalo Kosovo tamo su naoruzali Siptare to znas ali neznas daje Milosevic pokrenuo vojnu akciju poslije ubijenih i ranjenih 224 policajca,na kraju ispostavilo se daje poginulo pod oruzjem 47 terorista koji nisu uopste tu poginuli…

I dalje, isti “fb-prijatelj”:

 

A kakose to rat.vodi drugim sredstvima,pa Tudman je sve pobunjene Srbe uz pom9c zapada protjerao,zarsu Hrvacka bombardovanja Kupresa,Glamoca Knina bila ista blaza,konacno Milosevic nikada nije bio predsjednik u Bosni ili Hevackoj,zatoje odgovoran Karadzic a eto i izvjestaja CIA kako je radi toga bio u sukobu sa Karadzicem,a pogledaj dokumenta Vikiliksa Karadzic je dugo radio za CIA…

 

Drugi, a po svemu isti:

 

To je bila preventiva da se ne ponovi 41 45 […] koliko se secam logora nije bilo u Trebinju Hadzicima zato je bilo u Konjicu Tarcinu mogao bi vi gospodine Saricu da napisete kako su pobijeni logorasi u sportskoj dvorani Musala u Konjicu kad nas je gadjala artiljerija armije BiH ili kad je dosla arapska tv pa snimali…

 

A evo i jednog “dobrohotnog” prijedloga:

 

Gorane imam predlog za idealan posao za tebe,budi ministar propagande u Bakirovom kabinetu.

 

Hvala na prijedlogu vrli “ef-be prijatelju”. Vjerovatno bi to bio vrlo lukrativan “transfer”. Samo se bojim da ni tamo, kod onih “branitelja islama”, ljutih protivnika, nisam dobro prispio.

Stvar je, zapravo, vrlo jednostavna: ne volim ni NATO, ni Miloševića, i mislim da se veliki pisac Handke govorom na njegovoj sahrani žestoko iskompromitovao. Zar je to neka viša matematika?!

1,096 total views, 2 views today

Komentariši