s TOBOM

 

UPIT

Pripada li vjetar onom
tko ga dočekuje
ili onom tko ga ispraća?
Čije su divlje jagode,
čije rose s planinskih livada?

Čiji si ti
nakon što te
dočekah?

Možda lipe
da te usvoje,
ali kamo će
i one s tobom?

Možda sunce
da te uzmiluje,
ali kako ćeš
s vrućine bolom?

Ili u ledenjake da te povijem!?

Čas je odreknuća!

A ja ne znam
kojem vjetru da te vratim.

 

ŠAPNI

Košara s jabukama,
Adamov grijeh,
decilitar zore

i neko more
u očima mojim.
Postojim li
doista
ili sam ostatak
oseke
pristigle
s tvojih ramena.

Evino prokletstvo…
ili
ljubav je
okus ovaj na usnama.

Šapni
prije nego svane
i dan misao ti zarobi.

Što je od toga dvoga
usud moj?

 

SREćA

Noćas smo zvijezdama lagali,
češljali divlje konje,
jagodama okitili noć.

U zoru prelivali more,
suzom voštanice gasili,
čitali Jesenjina,
kušali mošt,
dok si
prije polaska
na mom ramenu
pisao
posvetu jutru.

Zamalo pa
odrastem
ti ponovno
dođeš,
taman otputujem,
ti me sebi vraćaš,
u nekim starim igricama
izvučeš svitanje
taman kad pada
NOĆ.

Sve je na mjeru
s tobom,
i dodiri
i zvijezde…
SREĆE je
samo previše,
doliješ
je uvijek taman
kad ožednim.

Noćas smo sreći
uzeli…

MJERU.

 

GRIMIZ NOĆI

Jesi li nahranio golubove
noćas,
počešljao divlje konje,
sa zvijezdama kolo zaigrao,
ti, vjetru
nedorastao sudbi?

Kome vode koraci tvoji bez
sebedarja,
škrte misli od kojih
ožednijela mi duša?

Odjevam te u grimiz noći.

Pojačavam Beethovenovu 7 simfoniju,
zašto bi mjesec spavao
dok s dlanova ti
ispijam pelin?

Sprati
još zavidila
u nastambe vremena sve prošlosti svoje,
umij se suzom mojom pokoro nedosanjana.
Bit će dana
za gubljenja tvoja u lutanjima.
Noćas,
noćas vjetar budi,
rasani mi čežnje
dok uspavljujem noć
na ljubljenom licu
zavidna
pjesnicima
koji riječju
smogaše
uprizoriti
sne.

Priznaj,
u grimiz odjeven,
kome vode koraci tvoji
bez
sebedarja…

323 total views, 11 views today

Komentariši