LARISA SOFTIĆ – GASAL : POEZIJA


Jedna krupna mačka

 

Jedna krupna mačka, nebremenita, prošla
je tik ispred nadolazećeg mi koraka
stameno, pakosno, u stilu službenice dana.

Nekoliko cekera se nosilo u rukama
starice zasigurno lakše od njih,
od naboranog života na njenom licu, venama i koraku
ali oči, oči neuhranjene ratnice
pjevale su život.
Slika mačke je poniženo savila rep.

Debela stakla, veća od nene u sjedećoj slici
otvarala su usta koja zazivahu Boga.
Jesi našla mjesto, pomislih, On u banku ne svraća,
i ne voli očaj, gubiš samo vrijeme koje ti je dano.

Zaglađene limuzine isukanih staraca trošile su
kratak dah na pisti mladih tjelesa.
Svježinu njinu u smiješnoj borbi vapili su k'o ubljuvane bebe
koje tek uče živjeti
unakazivši tako blaženu starost.


Mi ili On

 

trebali bismo
pokazati konačno
tko smo
MI
razbacati sjene
i svjetlosni krug usmjeriti
na Boga koji kleči
pred nama diveći se
svom
najvećem
djelu


Sada

 

Ljubav, to je neodlaganje. Sada.
Ne-bijedni izgovori:
Nemam posao.
Zbunjen sam.
Friško razveden. Ili:
Nisam sposoban da volim.

Ljubav, sada to je.
Gladujmo.
Glupavo zurimo jedno u drugo.
Recimo ‘zauvijek da’ pred pužem golaćem.
Njegovim slatkastim i šašavim pipcima. Ili:
Mi znamo voljeti.

Ljubav, to je pogled boje ‘vrijedi živjeti’.
Loš zadah pretočen u zvijezdu.
Povjerenje u osuđenog lopova koji blatnjavu
kišnicu zavrti u nebo, nebo u kišnjavu baru. Ili:
Zaigrajmo igru neba.


Neizgurana

 

Zavalila sam se u
uglove crnih
očiju tvojih.
Plutam.
Smiješiš se
a tijesno mi
nije.
Zaiskrim.
Neizgurana.

1,081 total views, 10 views today

Komentariši