Dragan Markovina: Mediteranske igre 1979.: Ključni korak modernizacije Splita

Prvi pokušaj Splita da dobije organizaciju Mediteranskih igara odvio se 1971. godine u Izmiru. Iako je kandidatura tom prilikom odbijena, već četiri godine nakon toga Split se odlučio za novi pokušaj. Po odobrenju samog Tita te tadašnjeg predsjednika SIV-a (Saveznog izvršnog vijeća, kako se nazivala Vlada Jugoslavije), Džemala Bijedića, Split se odlučio za ponovljenu kandidaturu u Alžiru 1975. godine. U konkurenciji sa Casablancom, Split je odnio pobjedu na glasanju u omjeru 16:9 te tako dobio organizaciju tog natjecanja.

Mediteranske igre su međunarodno sportsko natjecanje koje se održava svake četiri godine, pri čemu države koje se natječu moraju biti dio sredozemne civilizacije. Ovo natjecanje je predložio Muhammed Taber Pasha, predsjednik Egipatskog olimpijskog odbora, za vrijeme Ljetnih Olimpijskih igara 1948. godine. Prvo izdanje Mediteranskih igara održano je 1951. godine u Aleksandriji,
Iako je tadašnji značaj Mediteranskih igara u sportskom svijetu umnogome nadmašivao njihov današnji status, ozbiljnost kojom je grad pristupio organizaciji tog natjecanja ukazivala je na činjenicu da su one poslužile kao odličan povod za mnogo veće investicije i sagledavanje cjelokupne sportske, komunalne, prometne, tehnološke i kulturne infrastrukture Splita. Velike investicije su u konačnici i bile omogućene potpisivanjem „Društvenih dogovora o financiranju MIS-a“ tijekom 1976. godine, u kojima je usvojen načelni prijedlog vodećih ljudi grada da se financiranje MIS-a podijeli na tri jednaka dijela između Grada Splita, SR Hrvatske i SFR Jugoslavije. Taj dogovor koji je predstavljao temeljni preduvjet za pokretanje investicija doveo je do toga da su Osme Mediteranske igre u Splitu bile jedne od najuspješnije organiziranih Mediteranskih igara uopće. Pri tome je važno naglasiti da je do tada Split bio uvjerljivo najmanji grad koji se prihvatio organizacije igara.
Imajući u vidu složenost i opsežnost posla oko organizacije Mediteranskih Igara, organizatori su utemeljili više operativnih tijela zaduženih za pojedine sektore. Tako je Savezno izvršno vijeće 29. ožujka 1976. godine utemeljilo „Privremeni odbor VIII. Mediteranskih Igara“, koji je bio sastavljen od devet članova, na čelu s Antom Skataretikom. Zadatak Privremenog odbora bio je taj da u suradnji sa stručnom službom vrši pravodobne pripreme u izgradnji objekata i organizaciji igara do konstituiranja stalnih tijela.
Nakon toga, početkom 1977. godine SIV je osnovao „Komitet VIII. Mediteranskih Igara“, koji je bio sastavljen od 31 člana delegiranog od strane društvenih, političkih, sportskih i gospodarskih struktura Jugoslavije, na čije je čelo u svojstvu predsjednika imenovan utjecajni savezni političar Stane Dolanc, dok su potpredsjednici bili Hakija Pozderac, Stipe Šuvar i Vjekoslav Viđak. Komitet je od osnivanja preuzeo sve poslove vezane uz pripreme i održavanje igara te je formirao Izvršni komitet od 16 članova, na čelu s predsjednikom Antom Skataretikom i potpredsjednicima Perom Bogunovićem, Vladimirom Pezom i Arturom Takačem. Pored formiranja Izvršnog komiteta, potpisnici Društvenog dogovora na nivou SR Hrvatske su tijekom 1976. godine u Zagrebu osnovali Koordinacioni odbor od 14 članova, na čelu s Vladimirom Pezom. Zadatak tog odbora bio je u praćenju priprema i suradnji sa drugim tijelima. Koordinacioni odbori su također osnovani i u osam drugih dalmatinskih gradova u kojima su se odvijali dijelovi MIS-a (Zadar, Šibenik, Trogir, Omiš, Makarska, Sinj, Supetar i Hvar).
U konačnici, na sjednici Skupštine općine Split od 7. ožujka 1977. donesena je odluka o osnivanju „Direkcije Osmih Mediteranskih Igara“ koja je trebala predstavljati jedinstvenu službu Igara (tj. Komiteta, Izvršnog komiteta i Skupštine Split kao investitora), kojom je vodio ing. Damir Dumanić, uz tajnika Borisa Baranovića.
Ključni moment zahvaljujući kojemu su Mediteranske igre iz temelja izmijenile lice grada, bila je činjenica donošenja Integralnog plana MIS-a. Na važnost i okolnosti njegovog donošenja upozorio je i sam Ante Skataretiko, jedan od ključnih ljudi vezanih za organizaciju Igara: Na prvom sastaku Međunarodnoga komiteta Mediteranskih igara prihvaćena je disperzija Igara u osam gradova u Dalmaciji (Zadar, Šibenik, Trogir, Omiš, Makarska, Sinj, Supetar i Hvar). Kada se zna da su natjecanja održana u 25 sportova sa 186 sportskih disciplina, onda se sam po sebi nameće zaključak što smo sve trebali organizirati i izgraditi, da bi se Igre uopće mogle održati. Zbog toga je odlučeno da se “Integralni plan MIS-a” hitno izradi, kako bi se pored sportskih, predvidila izgradnja kulturnih, gospodarskih i infrastrukturnih objekata. Da bi se na optimalan način riješio smještaj sportaša i gostiju, izgrađeno je naselje bungalova uz hotel Medena u Trogiru. Izvršena je dogradnja hotela Marjan, Belevue, Lav te je izgrađen novi hotel Alkar u Sinju. Od posebnog značenja na kulturnom i informativnom planu bila je obnova i proširenje HNK, izgradnja Centra RTV, kao i osnivanje poslovne zajednice ZERC na sistemu IBM računala. Prema Integralnom planu MIS-a od gospodarskih i infrastrukturnih objekta izgrađeni su: novi putnički terminal u zrakoplovnoj luci u Resniku, pomorsko-putnički terminal u gradskoj luci, modernizacija trajektnih vezova, Trgovačko-transportni terminal u Stobreču – prva faza. Probojem tunela kroz Marjan i zahvatima na cestovnim i željezničkim prelazima uz denivelaciju željezničke pruge stvorene su uvjeti za izgradnju kružne prometnice i rješavanju prometa u središtu grada, pretvarajući Rivu i Marmontovu ulicu u šetalište. Također je izvršeno niz zahvata na rekonstrukciji i izgradnji elektroprijenosnih objekata i elektrodistribucijske mreže, značajnom poboljšanju u vodovodnom i kanalizacijskom sustavu i telekomunikacijama. Od izuzetnog značenja ne samo za građane Splita nego i susjednih općina bilo je preseljenje iz stare splitske bolnice u novu 28. 2. 1977., a stanje je bilo takvo da se moralo riješiti prije MIS-a.
Vrijedno viđenje organizacijskih kapaciteta tadašnjega Splita i značaja izgradnje ključnih komunalnih objekata ponudio je i Jakša Miličić, dugogodišnji gradonačelnik i jedan od važnijih operativaca vezanih za organizaciju Igara: Ništa nismo imali U vrijeme kad je bitka za Igre počela, grad Split nije imao ništa od potrebnih sportskih objekata, a i šira infrastruktura grada bila je vrlo limitirana. Mi smo išli u tu bitku duboko uvjereni da će se naći snage da grad, ali i uz pomoć šire zajednice, osigura sve potrebno za opsežnu izgradnju. Ta izgradnja, ali i velika sportska manifestacija, morala je ostaviti trajan pečat na ambicije i mogućnosti grada ubuduće. Što je Split dobio s MIS-om? U području prometne infrastrukture Split je postigao izuzetno puno, Split je postao prometno protočan grad. Ključna je kvaliteta postignuta ukapanjem željezničke pruge grad – predgrađe, i to na razini dvokolosječne pruge predviđene i za brzu gradsku željeznicu. Od iznimne je važnosti izvedba tunela “Marjan”, čijom je izgradnjom kružna gradska prometnica dobila pun smisao. U gradskoj je luci stari carinski magazin pretvoren u moderno zdanje pomorsko-putničkog terminala za domaći i inozemni promet. Kompletiran je aerodrom u Kaštelima, osobito izgradnjom nove aerodromske zgrade za domaći i međunarodni promet, te je kompletirana navigacijska oprema. Rekonstruirana je Jadranska magistrala od Solina do blizu Kaštel Sućurca na razini “brze ceste“ s četiri vozna traka. Prvi i jedini put nakon izgradnje 1965. god., Jadranska je magistrala od aerodroma do grada dobila novi habajući sloj. Dakle, temeljito se interveniralo u sve aktualne segmente prometa, što je bilo i ostalo izuzetno značajno. Temeljna su ipak bila ulaganja u izgradnju sportskih objekata bez kojih nije bilo zamislivo organizirati MIS. Izgrađen je moderan natkriven gradski stadion sa startnih 40.000 mjesta za gledatelje. Zbog svoje ljepote odmah je nazvan “Poljudska ljepotica“, što služi na čast projektantu, izvođačima, ali u prvom redu gradu Splitu. Izgrađeni su izuzetno lijepi i funkcionalni plivački bazeni raznih veličina za plivanje, vaterpolo i skokove u vodu. Izgrađena je velika sportska višenamjenska dvorana “Gripe“, ali i preadaptirana sportska košarkaška dvorana. Izgrađen je centar za streljačke sportove u Stobreču. Dograđen je i preuređen sportski stadion u Parku mladeži. Izgrađeni su i sportski objekti u “politici disperzije“ u Makarskoj, Šibeniku i Zadru. MN) Nikad bolje. Međutim, osim prometne i sportske infrastrukture, izuzetan je napor bio usmjeren na izgradnju potpuno nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. To je bio izuzetan napor kojim je MIS posebno pridonio osiguranju dijela pretpostavki za razvoj kulturnih djelatnosti u gradu, posebice kazališne. Ali da nije bilo MIS-a, tko zna kad bi se izgradio novi, moćni, moderno opremljeni radio i televizijski centar koji je Split energično uključio u svjetsku obitelj moderne elektroničke komunikacije. Ne treba ispustiti iz vida da je kao dio MIS “kompozicije” izgrađen i trgovački kompleks “Koteks“ na Gripama, koji je u ono vrijeme bio visoki domet u organizaciji trgovačkih aktivnosti orijentiranih na širok krug kupaca. Ovo su opipljivi, najvažniji dosezi izgradnje za MIS. Još je niz važnih i manje važnih dostignuća u opremanju grada u pripremi za tu manifestaciju, no nije ih moguće sve nabrojiti. Prema općem mišljenju, to su bile najbolje i najtemeljitije organizirane Mediteranske igre. Od MIS-a je za stalno ostao amblem Igara, ali i pristup u obradi i prezentaciji rezultata. Na MIS-u je rođena suvremena obrada podataka za velike sportske manifestacije, koja je neposredno nakon toga našla polje široke aplikacije u organizacijama Olimpijada. MIS je bio inkubator i rasadnik u mnogim inicijativama. Organizatorima i realizatorima to je trajno priznanje. Split je ovo mogao jer je kao grad bio racionalno organiziran. Imao je institucije koje su sve te poslove mogle prihvatiti i realizirati. Split je imao izuzetan broj vrijednih i ambicioznih sportskih radnika. Posebno je imao armiju amaterskih sportskih zaljubljenika, bez kojih su nezamislive ovako velike i složene sportske manifestacije. MIS je sve ovo potvrdio i afirmirao. Sve ovo samo za sebe čini veliko bogatstvo grada.
Važan segment svjetski prepoznatog nasljeđa Osmih Mediteranskih Igara, čine i vizualna dizajnerska rješenja. Na kompleksnom zadatku dizajna vizualnog identiteta radio je Tim za vizualne komunikacije Centra za industrijsko oblikovanje, na čelu s Borisom Ljubičićem kao art direktorom i glavnim dizajnerom te nizom dizajnera – Rajnom Buzić-Ljubičic, Stipom Bričićem, Hrvojem Devideom, Stuartom Hodgesom i drugima, te brojnim fotografima (Siniša Knaflec, Esad Čičić, Petar Dabac, Mladen Tudor, Hrvoje Knez…). Za dizajn maskote, inspirirane ugroženom sredozemnom medvjedicom (Adrianom), odabran je renomirani slovenski dizajner Oskar Kogoj. Postignuto rješenje bilo je do te mjere kvalitetno da je Ljubičićev rad, koji je predstavljao polazišnu točku projekta, od tada postao službeni simbol Mediteranskih Igara. Novi simbol Igara izravno se oslanjao na reinterpretaciju znaka Olimpijskih igara (Pierre de Coubertin, 1912.). Iz njegovih elemenata, triju pravilnih kružnica koje simboliziraju Aziju, Afriku i Europu u žutoj, crnoj i plavoj boji deriviran je novi monokromni simbol, čiju je izvornu referencu lako dohvatiti, ali posjeduje svoju vlastitu autentičnost i rijetko viđenu konceptualnu čistoću. Iako je zapravo usvojen tek nakon tri uzastopna natječaja, ovaj znak je nadišao okvir koji je za njega bio predviđen i postao trajnim službenim znakom svih Mediteranskih igara od tada do danas.
Mediteranske igre u Splitu potaknule su graditeljsku i razvojnu ekspanziju jedinstvenu u splitskoj povijesti, s malim izgledima da ikad bude nadmašena. Već i letimičan pogled u infrastrukturna ulaganja i komparativnu analizu gradskog življenja te dostupnosti i kvalitete javnih službi, kao i kulturnih sadržaja prije i nakon Mediteranskih Igara iz 1979. godine nedvojbeno ukazuje na MIS kao točku dubinskog preobražaja grada. Iako iskorak koji je tada napravljen na svim poljima i danas obilježava život u Splitu, s obzirom da se tada izgrađeni resursi i dalje koriste, nasljeđe Igara još uvijek nije dovoljno društveno i znanstveno valorizirano sa svi svojim doprinosima povijesnom razvoju Splita. Danas je kao jedini spomen na Mediteranske igre ostala tako imenovana ulica ispod Gradskog stadiona u Poljudu te brojni objekti za koje nove generacije i ne znaju da su bili dio tog velikog i za Split izuzetno značajnog projekta.

456 total views, 9 views today

Komentariši