HRISTO IVANOVSKI : PJESME


Hristo IVANOVSKI

PUTUJUĆI OD ARARATA DO OLIMPA

 

Znam da živiš u gradu

Ali te tražim u planinama

rizikujući ludilo,

gubitak prijateljstva

ako ti se divim

Znam da si tu

hladnoćom okružena

i gledam te

kako plešeš po snijegu

bosim stopalima

Bdiješ nad sopstvenim gnijezdom

svijenim na Araratu

Ja živim na Olimpu

Zapravo životarim

slušajući isfabrikovanu povijest

prije velikih seoba

Danas je bolno do koske

biti Makedonac,

papagaj umiranja.

U londonskom Fleet Street-u

pjevam “Jana”

I kažem ti na makedonskom

Ljubav ima dva lica

jedno je od čistoga zlata

drugo je sjenka.

 

 

GLUMAC

 

Radoznalo se igram

s ogledalom dana

Sjenka nabrekla od noći

Nišani u mene

Dvojica se igraju

po mojoj koži

Narcis i Ljubav

Snažno priljubljeni

uz moj unutarnji zid

Ona otvara vrata

ponovo me pogleda

i opet umorno

zatvara kapak

njene ljubavi

Ko zna da li to ne može

da nađe prava vrata

ili me želi pustiti na miru

zaboravljeni glumac na pozornici

koji se uporno igra

s tajanstvenom

publikom

ti odlaziš

a njih dvojica

tanjcaju po tebi

 

 

LOVAC

 

Na njegovim dlanovima gnijezdi

se žito

dok stameno hodi

uzoranom zemljom

oprezno baca

sjeme

šaputajući tajne riječi

iz svakoga zrna

rodit’ će se ljubav

sijač je zaspao

zalutao njegov duh

niz tuđa saništa

tren je torzo

munjevitih krilca

što zastaje kraj rijeke

Iz ženinih usta

izvire go čovjek

rukama traži mudrost

 

 

 

U PROCJEPU STIJENA

 

Kiša pada kao sjena

zvuci skršenih kostiju

bit će tijelo ove noći

ruka mu šeširom

poklapa misao

ptice se ratoborno hvališu

njihova pjesma je ključ

na kapiji pomračenja

kojim dominira tvoja golotinja

sjene pale

na ukočeni ritual s škorpijom

u pukotini među stjenama

spoznaja je u misiji

 

 

 

PIZZE, PIZZE, PIZZE

 

U “Stefanu” * su pizze

te večeri

imale okus zlata

o ženskome vratu

Samo jedna stvar nema cijenu

rekoh

Tvoje oči nisu bile spremne

da prihvate moju rečenicu

lihvarsko srce vlasnika

svečano otkucava u kristalnoj čaši

punoj crnog vina

muzika se kida iz sistema

poput ženske čarape

i opet iznova ne vjerujem u posao

niti u moć novca

pa makar dobijenom i od pizze

s okusom zlata

o ženskome vratu

dugačkom i bijelom

lijepom i bez dostojanstva

 

2. septembra  1991., Skoplje

(Picerija “Stefano” je bila jedan od simbola grada na “Mavrovki”)

 

 

S makedonskog uz pomoć autora preveo Goran Sarić


Hristo Ivanovski (Skoplje, 1959) je savremeni makedonski pisac, novinar, kolumnista i bivši član Borda Helsinškog komiteta za ljudska prava. Bio je i član nezavisnog Evropskog antirašističkog pokreta iz Pariza (EGAM).

Na Univerzitetu Sveti Kiril i Metodije u Skoplju je 1985. godine diplomirao žurnalistiku. Iste te godine je objavio prvu knjigu poezije, “Kad se grad presvlači”. Sa tom knjigom Ivanovski je ušao u antologiju mlade makedonske poezije. U njoj je, po miošljenju eminentnih kritičara, veoma plastično opisao sve opasnosti bezočne urbanizacije.

Drugu poetsku knjigu, “Ples crne maske”, objavljuje 2000 godine. U njoj kao emigrant u Australiji, gdje je proveo dvije godine, ispisuje antiratne stihove inspirisane tragičnim ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Posebno je, između mnogih, potresan stih u kome poetsko oko vidi Crnog konja kojeg kolju na nebu iznad Beograda Pjesma predstavlja svojevrsno poetsko proročanstvo, pošto je nastala još davne 1986. godine.

Nakon duže pause, Hristo ove godine napokon objavljuje novu knjigu stihova, “Cvijeće na mjesečini”. U pitanju je ljubavna poezija. I ovdje ima pjesama nastalih u inostranstvu, gdje je Ivanovski ovoga puta boravio kao Fulbrajtov stipendista na Univerzitetu Duke, Severna Karolina. gdje je radio na komparativnoj analizi: “Pisanje kolumni u vrijeme izbora”.

Hristo Ivanovski je zastupljen u više izbora i antologija savremene lirike, a učestvovao je i na nekoliko velikih festivala poezije. Pjesme su mu prevedene na B/S/H, engleski, francuski, njemački i rumunjski jezik.

Sad piše prvi roman, pod radnim naslovom Akvarel.

1,119 total views, 3 views today

Komentariši