Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Od udaraca,

više je boljela zataja.

Izdaja…

Onih kojima sam: dah udahnuo;

Riječi ih poučio; rad kojih putem bola hodim.

 

xxx

 

Znoj i krv, pomiješani,

pretočeni u spasonosnu rijeku, izlivenu iz mojih udova.

Oče, neka čaša blagoslovna bude nalivena, nepresušna, prelivena.

Za putnike i namjernike.

Za razbojnike i pokajnike.

Za sve, bez iznimke.

Za svagda, bez prestanka.

 

xxx

 

Hladniji od kamena,  poljubac je, u kojem ne nađeš;

sućuti, povjerenja, prijateljstva…

Oče!

U ovom času zatajenja, utješi me prisustvom svoje blizine.

 

xxx

 

I granje se splelo, sapeto od tuge.

U maslinama, presušilo ulje.

Usahle su, kao srce bez ljubavi.

 

xxx

 

Oči krvave od suza više ne razaznaju ni sjenke, što hrle u susret.

Tek bljesak mačeva, rasvjetljuje noć. Oče, bliži se čas.

Budi mi bliz,

budi Otac!

(Zbirka “Mističnim tragom suze”)

547 total views, 2 views today

Komentariši