Hercegovina , pitka kao proljeće

PUTEVI žita
(fra Didaku Buntiću)

Mirisao je daleki
kruh gladnoj utrobi
žitna polja
škakljala su oči…

Slavonija
odzvanja
dječijom znatiželjom
glađu za žitnim jelom
pred njima puti
koje i ne slute
nova imena
nova lica
svakog od njih
dočekaše ko gosta

dok iza suze
Hercegovina
uplakana osta
jaram gladi teče joj niz lice
ali glad je nijema
ništa ne pita

Morao si djecu
povesti putevima žita

…posijati Hercegovinu
na polju Slavonskom!

 

…ta HercegovINA

Drveće u mojoj Hercegovini
dubokih je korijenja!
Proljeće se na njima
u procvijetalim krinolinama
šeta.

Ta Hercegovina
moja
prozračna je i pitka
ko rosom
mirisima
umije ti dan.

Stane ona i
u san
osmijeh
zagrljaj
suzu
kas divljih konja
izvezenu bluzu
u plač djeteta
let ptice
povike ratara

velika
a opet mala
taman da u
SRCE stane
ta Hercegovina moja

pitka ko proljeće!

 


MILINE SITA

Dok izgovaram
ti ime
usta mi miline puna
oči sunca
uši molitava
duša mira

Hercegovino
na tebi vjetar
ko na harfi svira
porađajuć bure

u nošnjama se šećeš
gangom budeć zore
radosti si more
suncem, kišom
sita

smokvama
nepce kruniš
grožđem tečeš
s Oltara
dok šipak ti krasi kose

noge bose
u zavit dade
žuljeva mnoštva
trpiš
s osmjehom
nazdravljajuć sudbi

sretan je tko te ljubi
časteć ti ime,
dok
odzvanjaš milinom!

 

645 total views, 4 views today

Komentariši