GLADNA žeđ

PORTret
Dva put sam
noćas kosila Lipe
u ulici Jorgovana
suzom umila
pčelinje saće
dok su vjetrenjače
prelistavale
krošnju trešnje

Ne smijem
ti priznati
da nedostaješ
dok
ko kočiju
vučem godine

Oslobodi me
započetih minuta
sati nedozvanih
samari naših
sjeta
zamaraju
raščešljane konje

vrijeme
će po svome

Opet će Nedjelja
zvona će zvoniti
portret godina
ja ću nositi

dok
budeš prosio
ljubav
okićen
granom jorgovana

I neću ti priznati
kako sam noćas
dva putu

kosila Lipe!

…gladni BRUSKETI

Mali brusketi od toplih rečenica

bijahu nedostatni

za glad

što se čahurila

u glasnicama našim

 

Kasniš s pitanjima

za odgovore neću ni pitati

Neću SVE

ni NIŠTA ne želim

tko je srce još izvagao

 

Moja nesanica te želi željeti

sekunde

od tebe otkati vječnost

 

NASLANJALA

sam se na pouzdane zidove

al oči naniješe bujice

i

to nevjerojatno kraljestvo

koje se trebalo zvati po nama

urušeno osta

…nemoćna je riječ pred tišinom

pred burom zagrljaj uzmiče

 

ko malo ptiče

drhtim

u izostanku

trenutka

kojeg htjedosmo

priisnošću uokviriti

… može riječ pred tišinom nešto

 

Ja pred

Sudbinom

noćas ama

baš ništa nemogu

…osim

plakati

gladnom žeđu!

 

…NEDJELJA će

Povečerje miriše na topal kruh

dvorišta su pometena

nema ni grančice na putu

ranoranioci će na Šesticu

spavalice Pučku čekati

..jutro miriše na putne torbe

moj

najbolji dio svijeta

nije ovdje

prosut je ko pepeo

po raskrižjima

s onu stranu beskraja

u koracima je što smiraja ne nalaze

u pogledima skritim

ZANOSI noć

naočale su zamagljene iščekivanjem

torbe od kilometara umorne

samo nepokolebano

srce

neumorno te traži

znajuć

da je

najbolji dio svijeta

tamo gdje te nalaze poštari!

Nedjelja je

Korak moj čežnjom zvoni!

 

Žeđ na PUTU

Naše
neispijene kave
ostavile
su žednima
izvore
Posrćući
stvarnošću
na molu svitanja
privezali smo riječi
ko plutače
tek pokoja
školjka
na njima nađe odmora
glasnom
nedorečenošću
ranili smo nebo
rasplakali zrikavce

svanuća
donose neizvjesnost

…sigurno je
samo
da ćemo se voljeti

inače
bit ćemo
dvije žeđi
na putu

noseć o vratu
okamenjene suze!

sPoznajA

PITAM ptice
odakle te
poznam
imena ti se ne sjećam
a zvuk koraka tvog
stran je mojim rukama
al
poznajem te
od sebe više
glasnije
tiše
ponekad
bezbojno
al poznajem te

…možda sam te sretala u bajkama

ponekad bučiš tišinom
kišom često umivaš mi jutra
možda sam te sretala u SUTRA
ili su te možda
tamburaši pjesmom nanijeli

pitam se
ako se izvorskom vodom rasanim
hoće li dani postati jasniji
noći upitnike
pogubiti
tvoje oči moje ljubiti
pa se usne sjete
ako se počešljam vjetrom
hoćeš li mi od stihova
pletenice splesti

presresti na cesti

i reći
…odakle te poznajem!

1,124 total views, 10 views today

Komentariši