JA pjesmom …

USUD

Ja nisam sanjar

ja pjesmom grmim

vičem

ko prorok u pustinji kiše žedan

Ljubavi usud

popudbina je pjesnika

literaturu srca

pišem

suzama

vlastitim

tkam poemu

 

I svaka je dualna

između erotike i mistike

između tebe i sebe

kitim ti vrat metaforama

uokvirujem sutonom

Život je procijep između

kajanja i grijeha,

duha bjekstvo

u kojem jesmo

kao dva različita pola

iste sudbine

istog

pjesničkog usuda.

 

Zamisli LJUBAV

U prvom činu drame
stojiš treći s lijeva
ja s desne strane
sunca
bojim sunovrate

zamisli ljubav
ti izvorima umiven
u drugom činu
nižeš zagrljaje
ko nisku od koralja

zamisli
misao
jasnu
dorečenu

na završetku
kako
počinjemo ispočetka
a vrijeme nas čeka

zamisli
zamislila sam kraj

…a na kraju

Ljubav se ZBI

i ti stajaše

treći s lijeva.

 

SVE MOJE

Sjajniji od purpura
ko Zemljina kora debeli
kao treptaj trave tihi
jasni kao zora
nalik ruži
kao jato golubova
raširili se nebom
kao
zvijezde repatice
u kolu zaigrali
kao konji vrani
kasom isprepadali noć
zapisani
u tvom imenu
…Snovi moji!

I zato te molim
Odlaske
dolaske
isprane pjesme
proliven kapučino
suhe kiše
dan bez tebe
noć bez mjesečine oprosti
u jutru ovom
dok ti
ispovijedam tišine

Bijeg
moj
od tebe
u kajanju oprosti
poljubi me
i pogosti
oprostom

JER

.. sve moje
zapisano je
u tvom imenu.

 

TI

Odlomiš misao
i otrčiš
ko dijete
s džepovima
punim klikera
oskrvneš usne
pa odeš
ti filatelisto
dalekih snjegova
Zaludu ti korak
ako nije do mene!

Odlomiš od suze
pa utapaš u nju lopoče

do kada
moja
ne dočekana ptico.

Zaludu su ti jutra
bez
nas od neba odlomljena.

 

ČISTA bjelina

Noćas si me
od razgrabljenih ostataka tebe
i tri suze pretvorio
u stup soli

Dok bjelinom
pomičemo granice noći
snjegovi vrište
utapajući se u Savi

Zagrebačke fontane
recitiraju
Šenoine sonete

Ko dijete
noćas se u tebi zagubih
u snijeg odijevena

Pod dodirom tvojim
propupale
su trešnje
na mojim kapcima
dodir tvoj
vulkane budi
krade zvuk gromu

…slast jutra nepcem kipi

 

NOĆ

Noćas,
svi su se
noćas slikali
na snijegu
kao da je
poligon snova
samo ja,
ja bijah u bijegu
neka stara
neka nova
Proljeća trijebih
iz slapova zvijezdanih

Preklinjem
te
podaj
smilovanja
noći
u kojoj
na snijegu
skupljam
otiske koraka tvojih
Udomi mi san
milost ištem
ja
prosjakinja riječ
tražeći smilovanja
srcu svom

Znam
svi su se
noćas slikali
na snijegu
kao da je snijeg nešto

tek je
opsjena
bezbojna

ja,
još lanjske zime
neistresoh iz džepova

u njima pohranih jednu noć
i dvije čašeza Martini

…trijebeć proljeća iz zvijezda!

 

Naspram Nas…

Što je
prolaznost
naspram
naših ruku
što se
drže
čvršće od povezanih
mostova

što li
tišine su
naspram
riječi
kojima zoru budimo

sve je bezglasje
bezličje

Naspram
sigurnih koraka
naših
kojima se
utrkujemo sa
srećom
ne trebam horoskop
budućnost
iščitavam
u borama
smještenim
iznad tvoje gornje usne
što su kiše
naspram
oblaka
što ih
iz očiju izlišmo
dok smo
išli jedno
drugome u susret
što li je vječnost
naspram zagrljaja naših

…mi smo vremenu dali mjeru!

 

. .. MI

Prekriti će
sve to milo moje
jednom snjegovi
ostat će tek
sjećanja
šarene boje i stih
Tvoja obećanja
uramljena bez paspatua
moje crvene sandale
sve će to sutra
biti jučer
Postati ćemo
dvije figurice
na balu sjena
tek
dotrajale stvarnosti
a mogli smo
moje milo
krilo labudova biti
letjeti
živjeti
budni sniti
ovako
pretvoreni
smo
u dva stalagmita
zaborava
ako te tko upita
prešuti
da plamtjesmo nekoć
ko vatre Ivanjske
požari što noć osljepiše
sutra kad nas ne bude
ti čuvaj moje stihove
ja,
ja ću tajnu čuvati
sigurna kako
će plamtjeti
i onda
kad sve ovo
jednom
prekrije snijeg!

 

MED

Zagrli me
jednostavno.
Tiho.

Očima me zagrli
jer ruke
su preslabe
da obujme mi ramena.
Usnama
s kojih noćas
skupljah kaduljin med,
zagrli me.
Zagrli me čežnjom
dok mi ište blizinu.

Povjetarcem me zagrli
nježno
kao što livada
cvijeće grli

zatim me poljubi.

…al najprije, zagrli me.

 

…LaVa sjećanja

U nedostatku krila
letješmo
strašću osuđeni
izniklom iz naših ruku
pogleda naših
svega bića

U nedostatku kiša
skupljli smo s trepavica rosu
nadlijetali
jata ptica
bosa žeravu gazih
zime
rastjerah glasom

U nedostatku sunca
srcima
se grijasmo pripijeni
nijemi
zbog nas postaše
konji vrani
na livadama

… bijasmo
gladni
promrzli

ljubav nam bi
vatra
med
i mošt

danas te sjećanjem gostim!

 

GRIMIZ NOĆI

Jesi li nahranio golubove
noćas,
počešljao divlje konje
sa zvijezdama kolo zaigrao
ti vjetru
nedorastao sudbi

Kome vode koraci tvoji bez
sebedarja
škrte misli od kojih
ožednijela mi duša

Odjevam te u grimiz noći

Pojačavam Betovenovu 7 Simfoniju
zašto bi mjesec spavao
dok s dlanova ti
ispijam pelin?

Sprati
još zavidila
u nastambe vremena sve prošlosti svoje
umij se suzom mojom pokoro nedosanjana,
Bit će dana
za gubljenja tvoja u lutanjima
Noćas,
noćas vjetar budi
rasani mi čežnje
dok uspavljujem noć
na ljubljenom licu
zavidna
pjesnicima
koji riječju
smogaše
uprizoriti
sne.

Priznaj
u grimiz odjeven,
kome vode koraci tvoji
bez
sebedarja…

 

 

 

 

 

776 total views, 3 views today

Komentariši