ja, još lanjske zime neistresoh iz džepova

 

  1. padež

Noćas sam
školjka razgrabljena
u ostacima tebe
usnama na meni
otisnuo si prokletstvo
ko voden žig,

gubim se u bojama
dok oblaci polažu zakletvu
sjenama na zidu
ja mijenjam
tvoja obećanja
kroz padeže
oči
u prilošku
oznaku mjesta
svoj
osobni kozmos

mirišu daljine
sunce se zagrcnulo od
osmijeha
dok pišem
poosobljen stih
u desetercu
negdje su se sirene
zatvorile u zlatne kovčežiće
pustinje jašu deve
netko svira lutnju

dok leptiri
traže konačište
slikam
šareni monolog
otključavajući
neki
novi svijet
vezan zagrljajem.

Samo daljine
nisu izmjenjive
utapam ih u osmijeh tvoj

…u padeže odjevena

 

OtUđENost

Tuđim stopalima
gazim noć
jagodicama
neznanim
prebirem kalendare
podne mi
tuđi sat otkucava.

Stranac sam
u vlastitoj zbilji.

Riječ je samo moja.

Tuđe su rijeke,
male kornjače,
planine,
tvoje ime
čak
tuđe usne
raznose.
Pa k'o kijamet
bacaš mi kosu,
razbijaš ramena
kradeš od vremena

jer
vrijeme je tvoje
koliko i tuđe.

Moja… samo je riječ!

 

 

..PA SE RODIH

ako te zavolim, biće ko, noć ranu zoru
ko sirene amfore
ko kiša jesenje lišće

ako te zavolim
od svega više
zavoljet ću

ako i ne zavolim
voljet ću
jer prije nego te upoznah
voljeh sjenke tvoje

ako te zavolim
a ja drugo ne znam
zavoljet ću ti
mane
bore
tišine
dalečine
ma, zavoljet ću i to
što već volim te
jer,

prvo te voljeh
pa se rodih!

 

NOĆ

Noćas,
svi su se
noćas slikali
na snijegu
kao da je
poligon snova
samo ja,
ja bijah u bijegu
neka stara
neka nova
Proljeća trijebih
iz slapova zvijezdanih

Preklinjem
te
podaj
smilovanja
noći
u kojoj
na snijegu
skupljam
otiske koraka tvojih
Udomi mi san
milost ištem
ja
prosjakinja riječ
tražeći smilovanja
srcu svom

Znam
svi su se
noćas slikali
na snijegu
kao da je snijeg nešto

tek je
opsjena
bezbojna

ja,
još lanjske zime
neistresoh iz džepova

u njima
pohranih
jednu noć
i dvije čaše
za Martini

…trijebeć proljeća iz zvijezda!

382 total views, 2 views today

Komentariši