posveta velikanima STIHA

????????????????????????????????????

Posvećeno TINU UJEVIĆU

RASANJENO jutro

dok je
neko blaženo jutro
rasanjeno lelekom srebra u noći
šamaralo ti obraze
vežuči ih kolajnom od zlata
ojađeno zvono plašilo je ptice

dok su radoznali ljudi
na vratima gostionice
raspravljali o autu na korzu
ko žedan kamen na studencu
ispijao si zoru
sluteći u čežnji daljine

neka čudna zvona
svirala su Noturno
dok si dolazio s druge
strane svijeta

…uspavljujući
IGRAČKU VJETROVA!

 

Posvećeno AUGUSTU ŠENOI 

UTJEHA

Kameni svatovi ispadaju iz oblaka
dok posve
nepoznat mladi gospodin tetura cestom
u potrazi za zlatarevim zlatom

grmljavina rasipa nebo
sakriven između drvoreda
prosjak Luka utjehu prosi
sapinjuć se od miris karanfila s pjesnikova groba

Diogenesova kletva
doziva Brankine suze

Senjska bura svojim rukama pomiče zvijezde
PREVRĆE, BIJE
…što nije plakalo
ne znade za RADOST!

 

Posvećeno FRANCU PREŠERNU

OKIĆENA

Tajnom magistralom mjesečine

u kasu petnaest soneta

zorom probuđenih

mišlju rasanjenih

vitljaju stvrnosti klice

 

…neko ljubljeno lice

pjesmom oživljeno

oko vrata joj

VIJENAC SONETA

pjesništva ruže

ko okićene muze

mirisom joj opijaju dlan

u novi dan

koraca

novom susretu.

 

Posvećeno A.B. ŠIMIĆU

BOG MOGA TIJELA

Časovi

SVE GLASNIJE ZVUČE

DOK  POD ZVIJEZDAMA

livadom KORACAM

U  IDILi TRENUTKA

OBOGAĆENOJ

MIRISOM KAFANSKOG CVIJEĆA

BOG SE ŠETA

GRADSKIM POPODNEVOM

blagoslivljuć žito

Bog moga tijela

Bog moga djetinjstva

među tolikim mnoštvom lica

On I JA

SRETOŠMO SE na zvijezdi

u glasnom trenutku

preobraženja!

 

Posvećeno A.G. Matošu

MAĆUHICE

Tragom srodnih soneta

pronađoh pjesmu

punu samotnih ljubavi

umotanu

suvremenim simbolima

 

Ko prosjak poslanica Zagrebom lutam

promatrajući florentinske šešire

dok

napast naoblačene mjesečina

vrišti iz mističnih soneta

nekad i sad razilaze se

napastovani običnom gnjavažom

 

…kazališna revija kometa

u jesenjoj večeri

kiše

na maćuhice mirišu.

 

 

Posvećeno Dragutinu Tadijanoviću

PISMA

Dok u dugoj zimskoj noći

pisah jesenja pisma

u kutku zaspale tišine,

grmljavina je plašila golubove.

Sinoć te

u snu

čekah u drvoredima

šaljuć

dopisnice na ratišta

ko kasni žetalac duga

 

… jutor probudi me

 

ti iznenada ode

BACAM srce pod tuđa stopala.

 

 

 

165 total views, 9 views today

Komentariši