Aida Suljaković: Pjesme

***

 

U polumračnoj sobi poluotkrivena ležim

I poluotvorenim očima gledam polumjesec

Kroz poluotvoren prozor

 

Razmišljam o čaši

O kojoj ne mogu da odlučim je li

Poluprazna ili polupuna

 

A možda sam i nešto drugo htjela reći.

 

 

 

Niveh

 

Te noći u Francuskoj

Niveh je mrtvim ustima dozivala

Sve žive monstrume koji,

Zato što ona bili nisu, preživjeli su

 

Punim pogledom prisjećala se svoje

Budućnosti sa zgodnim frajerima

Iz Avenije 26

 

I slavila Herodota iz njenog Egipta

I smješila se kao nijedna živa

Ljubavnica na ovom svijetu.

 

 

Početak

 

Stoje, baš tamo do prostirke od lotosa,

Dvije nanule.

Na njima natpis

Vješto izvezen zvijezdama smaragdina:

“Zar je isti onaj koji znade

I onaj koji ne znade?!“

 

 

Razglednica od tebe

 

Na mostu stoji žena

Likom boginje Parvati.

 

Pred njom se prostiru tri muškarca

Uz ples koji podsjeća na

Višnu.

 

 

Volim našu tišinu koja cvili

 

Cijelo popodne činilo mi se da vidim Fridu

I njen novi, do sada najbolji, autoportret.

Na trenutak učinilo mi se

Da vidim i Simonidu s iskopanim očima.

Ili to kiša na prozoru

Načini suze njene.

Osjetih i dah na vratu iznenadan.

To mora da je Maestro bio!

Jezikom mi je liznuo uho

I nestao bez traga. U bezdan.

 

1,462 total views, 2 views today

Komentariši