TRI ZIME JE DO PROLJEĆA

BEZAzLENOST

Odvedi me koraljnim grebenima
da obrubimo zagrljajem
granice mora
na vrhove
omiljenih ti planina
povedi
Uberi kupine
spusti zastave na pola koplja
zbog bivših ljubavi

 

suze su staromodne
obriši ih osmjehom

na granične prijelaze
povedi me
da nanižem oblake
na ruke
snove
na daljine naslonim
i vodi me
sve dok ne pronađemo
buket
bezazlenog cvijeća

 

 

NAsLONjENI

Mi se nismo sreli,
NE
inače požari bi
šume progutali,
ni riječi
nismo rekli,
inače bi spržili usne
ruke
sigurno su se
mimoišle,
inače
bi pobrale svo
poljsko cvijeće
NI
pogledi se nisu sreli
inače bi
osljepilo sunce

MI
mi, smo samo srca naslonili
i voljeni
voljeli
…a upitno je
gazismo li
uopće zemljom?!

 

 

NArANČASTA BAJkA

Tri zime je do proljeća
do jeseni
ljeta četiri
svatko
sabire svoje daljine
svatko
svojoj nadjeva ime
još je dobro
dok se može
sabrati
i imenovati
ja ostadoh
bez;
imena,
naziva,
zaziva
proseći ljeto.
Još
tri su zime do proljeća,
tri vječnosti do tebe
a ja ko Lazar
skupljam mrvice
ispod stolova ljeta
da napitam mrave
dok u koloni vuku
narančastu bajku sreće.
I neće biti ništa drugo
neće ni ništa treće,
ako bude sreće
biti će
još
…tri zime do proljeća!

 

 

 

 

 

 

353 total views, 5 views today

Komentariši