Mak Dizdar – partizanski ilegalac, boem, genij

Piše: Jasmin Agić


Samo naizgled doima se da je djelo Maka Dizdara u potpunosti poznato i valorizirano, a njegovo mjesto u kanonu bosanskohercegovačke književnosti trajno određeno. Ali, taj osjećaj je krajnje varljiv i svako fundamentalno propitivanje Makove književne zaostavštine dovodi tragaoca do otkrivanja razočaravajuće istine. Njegov bogati i raznorodni pjesnički opus u percepciji šire javnosti reduciran je na njegovu najpoznatiju liriku, onu iz zbirke Kameni spavač, čime je učinjena nepravda pjesnikovoj umjetničkoj neponovljivosti i originalnosti. Dizdar je pisac nevjerovatno bogatog pjesničkog opusa u kojem spomenuta zbirka zaista figurira kao najsjajniji izražajni vrhunac, ali poezija Kamenog spavača nije slučajnost, nije poetski incident, već je to, u suštinskom smislu, kraj jedne cjeloživotne potrage za savršenim oblikom poetskog kazivanja.

Nije slučajno, kao važan orijentir u razumijevanju Makovih pjesničkih potraga, navođena činjenica da je rođen u Stocu, u Hercegovini, jer ta će se mediteranska osebujnost karaktera ispoljiti u njegovom djelu kao znamen identiteta. I dok je u borbama za umjetničku i društvenu afirmaciju nerijetko lutao u svojim intimnim samoopredjeljenjima, tu mediteransku obavezu da poeziju definira kao vrhunac ljudskog doživljaja kosmosa Dizdar nikad nije dovodio u pitanje. Njegovi politički stavovi, javno djelovanje, kompleksni ideološki svjetonazori bili su uvijek podređeni potrebi da se u jezičkim magnovenjima traži najoptimalniji izraz unutrašnjih nemira i sumnji. Rodni Stolac napustio je još kao dječak, a sarajevske gimnazijske dane pamtit će kao ono sretno mladalačko doba sazrijevanja ličnosti i tijela. Treba reći i da je rano ostao bez oca Muharema, koji se ranjen vratio iz bitaka Prvog svjetskog rata, bolovao u samoći preživljenog užasa, a onda umro ostavljajući svom sinu Hamidu da brine za duhovni odgoj mlađeg Maka – zadatak koji je stariji brat ispunjavao savjesno i požrtvovano.

Porodična tragedija

Želja za upoznavanjem i osvajanjem obzora poznatog svijeta javila se kod Maka još u vrijeme najranijeg mladalaštva, a potreba da na svoje unutrašnje nemire odgovori krikom umjetničke kreacije ispoljila se već u dobi od 19 godina, kad objavljuje prvu zbirku pjesama Vidovopoljska noć. Strogih stihova, koncizna u poetskom govoru, ta je zbirka nagovijestila dolazak velikog pjeničkog genija, etabliravši u međuratnu književnost jedan posve nov i inovativan poetski prosede. S Makovom pojavom počinje se u bosanskohercegovačkoj pjesničkoj praksi oslobađati zatomljeni modernistički osjećaj svijeta i ta je zbirka, više od drugih pojava društvene fenomenologije, naslutila duboki unutrašnji užas kolektiva koji je, odbacujući tradiciju kao mjerilo ontološke vrijednosti, stidljivo počeo stupati u svijet modernosti.

Do izbijanja Drugog svjetskog rata Dizdar se uspio afirmirati kao novinar i književnik pišući za najuglednije bosanskohercegovačke novine i časopise. Živi skromno boreći se svakodnevno sa siromaštvom, prinuđen pisanjem zarađivati za održavanje gole egzistencije. No, nikad ne posustaje duhom, ne očajava, ne pada u teška melanholična stanja psihičke iscrpljenosti jer negdje duboko u sebi vjeruje da će njegove ideje o poeziji jednom biti prepoznate kao istinski estetski novum. Okupacija zemlje zatječe ga u stanju intelektualne usijanosti i velikih životnih planova. Već 1941. ženi se Senijom Dedić i donosi sudbonosnu odluku, koja će pokazati da su mu lično poštenje i ljudski integritet važniji od malograđanskog komfora i varljive umjetničke slave.

Tokom svih godina fašističke okupacije zemlje tvrdoglavo je i prkosno šutio, odbijajući na bilo koji način biti saradnik okupatorskog režima. A čim mu se ukazala prilika, zajedno s bratom Hamidom postaje član ilegalnog partizanskog pokreta. Svoja znanja i intelektualna umijeća stavlja u službu Narodnooslobodilačke borbe jer vjeruje da rasni zakoni i država utemeljena na uništenju naroda predstavljaju iskonsko zlo. Tokom Drugog svjetskog rata doživljava prvu veliku porodičnu tragediju, a ustaško hapšenje majke Nazire i sestre Refike, koje će biti deportirane u Jasenovac, cijelog života pamti kao težak i nenadoknadiv gubitak.


Ostatak teksta možete pročitati na linku

218 total views, 2 views today

Komentariši