KAD TI SE BOG RODI, SVE TI JE ROĐENO

STVARNOST BOŽIĆA

Život je duboka čežnja duše
da se vrati k Izvoru na kojem je nekoć rođena.
Da se na njemu okrijepi radošću i zahvati vrč nove nade.
Da u svojim venama ponovno osjeti život od kog je satkana.

Ganut željom duše
Bog poželje biti nađen.

U punini vremena
Bog odluči
napustiti nebeska prostranstva
i roditi se u tijelu čovjeka ,
kako bi, hodeći
ljudskim stazama,
odvraćao duše od besmisla.

Al, prva vrata na koja Bog pokuca ostadoše zatvorena.
Bezlična mrkla noć nadvila se nad Betlehemom.
Tišina se ispreplela poput paučine
i svojom mrežom ispunila ulice grada.
Tako da ni vjetar
nije mogao do kraja otplesati svoj večernji valcer.

Najedanput na putu se pojaviše dvije sjene.
Činilo se kao da su ih dopratile zvijezde.
Bijahu to muškarac i s njim trudna žena.
7 pjesama 145
Tihim korakom prilazili su k središtu grada,
koji je tonuo u bezbrižnom snu –
ne sluteći
da je ta naizgled obična noć – noć proroštva.
Noć pohoda, stoljećima iščekivanog Mesije!

I pokuca Marija
– Bog Betlehemu kucaše,
a on spavaše
u okamenjenom spokoju tišine!

Obistini se proroštvo:
„K svojima dođe i njegovi ga ne primiše!“
I rodi se Bog na pastirskim poljanama u prohladnoj štalici.
Pokloniše mu se zvijezde, pastiri, kraljevi, vjetrovi.
Samo Betlehem ostade spavati
u okamenjenom
spokoju tišine.

Al’ ne zaustavi se Bog u prohladnoj štalici,
već nastavi hoditi
stazama smrtnika.
Ispunjajući vrijeme svojim dolascima…

I zato prva Božićna noć – vječno traje!
Jer, Božić nije spomendan,
niti – samo jedan dan u godini.

Božić je stvarnost
koju smo pozvani prihvatiti i živjeti

 

RIJEČ

Nikada se ljudsko promišljanje
nije zastidjelo
svoje nedorečenosti
kao pred tom noći,
kada se među nama
nastanila Riječ.
Riječ po kojoj je sve postalo.
Pored mnoštva misli i stihova,
pored vrlih filozofskih sjena,
tišina se
činila dostojnom
da Ga dočeka!
Da – tišina je dočekala Riječ.

 

RAĐANJE BOŽIĆA

Božić je više od svjetlucavih nakita,
blještavih reklama,
mirisa kolača u našim domovima…
Božić je više
od uobičajenih darivanja,
lijepih želja i čestitki.
Božić je – stanje duše!
Njegova prisutnost
očituje se u našim riječima, pjesmama, susretima, molitvama.
Istina,
ponekad se Božić rađa u radosnom srcu,
a ponekad u uplakanom oku.
Ponekad u tišini štalice,
ponekad u buci svakodnevice.
No,
uvijek u srcu čovjeka koji Ga čeka.

 

DOĐI I OSTANI

Svijeće su dogorile
sklanjaju se adventski vijenci
dok zore gromko pjevaju o Tvome dolasku
i nemoj samo doći,
tek proći ovom dolinom
što se odavna u suzu pretvorila.
Ostani
budi
s nama zauvijek
naš Bog,
naš Emanuel.

264 total views, 5 views today

Komentariši