TRIPTIH

DANI

Danas je šutnja dotakla prag nepodnošljivosti.
Dok na drvenoj,
šarenoj računaljci
zbrajam dane uramljena tišinom,
vjetar lupa vratima.

Najsličniji si vjetru;
tu si, a zapravo te nema,
glasan si, a zapravo šutiš
i
dok
olujnim nevremenom
razbijaš vrijeme
omeđeno čekanjem…

JA

Skupljam
predmete
dotaknute tvojim rukama,
sjećanja,
čežnje
i suze,
gradeći
antikvarijat noći.

Za sutra opet
prognoziraju buru.

Otvaram širom prozore.

Nepodnošljivo je
koliko nedostaješ!

 

 

VIŠE OD LJUBAVI

Volim te;
do potajnog mirisa mora,
proljetnih zora,
klobučaka kiše.

Od same ljubavi više,
volim te.

Do neba i natrag,
od podzemlja do zvijezda.

I ne znam
je li itko volio ovako
smijući se plako
sa zalascima sunca,
polažući noć u kolijevku.

I dok rijeke teku,
dok romore mora

i da se voljeti ne mora
ja, tebe voljela bih.

Jer,
od same te ljubavi
volim više.

 

VOLJETI TE VOLIM

Voljela bih te
i svoju petu vječnost.
Jer četri do sad
već proživjeh s tobom.
Nosila
bih se ponovno s bolom
ko počasni vojnik s nevremenom.
I svejedno
zbog svih onih suza.
Zbog ruža koje
nisu stigle na moju adresu.

I kad studeni režu
posred ljeta lipe,
dok miholjskl ljeto
cmilje grli,
dok se lastavice bude,
opet bi da te ljubim
u ovom
i deset nadolazećih života.

Usnuh te noćas
ko da sam usnula
vatru u s njegu.

Jesen će,
dosadašnje sam voljela zbog tebe,
pa ni ovu
od tebe nikamo ne odlazim.

Odigrati ću
još jednom
ovaj pasijans,
omirisati čeznute ruže
i dok se zaboravi druže
u osmijesima ponijeti
te
u život peti.

Jer,
bez tebe ne želim
odbrojavati minute,
za tebe podnijet ću što god treba
ispod ovog i onog neba,
ispod sudbine,

nosim ti ime
ko gravuru sreće
i nas ništa rastaviti neće
jer,
voljeti te volim!

659 total views, 3 views today

Komentariši