Milena Rudež : Naša poezija se ne bavi “uvrtanjem sopstvenog pupka”!


Milena Rudež : Naša poezija se ne bavi “uvrtanjem sopstvenog pupka”!

 (O antologiji bosanskohercegovačke poezije na danskom)

 

Prije nekoliko mjeseci u Danskoj je izašla dvojezična antologija savremenene bosanskohercegovačke poezije, Ny lyrik fra Bosnien-Hercegovina. Radi se o dvojezičnom izdanju u kome su objavljene pjesme četrdeset tri pjesnika iz naše zemlje, kao i izabrane pjesme tri dvojezična pjesnika koja pišu i na danskom: Alen Mešković, Milena Rudež i Aleksandar Šajin. Većinu izabranih pjesama su prevele Jane Kabel i Milena Rudež. Redakciju antologije su sačinjavali Thorvald Berthelsen (odgovorni urednik), Jane Kabel i Milena Rudež. Antologiju je objavio Det Poetiske Bureau Forlaget, manji, ali veoma poznat izdavač iz Kopenhagena. Antologija je u Danskoj naišla na laskave kritike, a u BiH je bilo I pozitivnih, ali I kritički intoniranih reakcija, posebno u  vezi sa izostankom jednog broja uglednih bosanskohercegovačkih pjesnika. O cijelom projektu razgovaramo s jednim od urednika I prevodilaca knjige, gospođom Milenom Rudež.

Kako je nastala ideja o ovoj antologiji?

Još od ukidanja dvojezičnog dansko-bosanskog književnog časopisa Poet 2002. godine, čiji sam bila inicijator i nažalost zadnji urednik, počela sam raditi na pripremanju materijala za antologiju. Prevodila sam ono što sam čitala, knjige  kupljene u Sarajevu, izbore iz pjesničkih antologija i časopisa, a posljednjih godina poeziju pjesnika koje sam upoznala na Internacionalnom festivalu poezije u Brčkom. Prevode sam u pravilu završavala uz pomoć danskih prijatelja, pjesnika čije pjesme sam u međuvremenu prevodila. Pokušavala sam zainteresovati nekoliko danskih izdavača i urednika. Ideja BH-antologije im je bila interesantna, ali niko nije htio da se upusti u tako obiman projekat. Obraćala sam se i danskom ambasadoru, a kasnije i našoj ambasadi u Kopenhagenu. Jedno vrijeme sam razmišljala da sama finansiram izdavanje knjige. Ali bila sam svjesna da još treba raditi na prevođenju, “izglancati” prevode i dodati još pjesnika da bi se mogao napraviti širi i za danske prilike bolji izbor. Trebao mi je neki Danac koji voli poeziju, prevodi i dobro poznaje naš jezik. Srećna okolnost je bila što me je danski književni časopis Den Blå Port, tj. Plava Kapija, zamolio da im pomognem u izboru savremene književnosti iz BiH, Srbije i Hrvatske za tematski broj časopisa o balkanskoj književnosti. Tada sam počela da sarađujem sa Jane Kabel koja je tom prilikom prevela priču Gorana Samardžića “Šišanje”.

Druga okolnost je bila što sam prevela zbirku haiku pjesama Thorvalda Berthelsena, koji je jednom pozvan na internacionalni festival poezije u Brčkom. Tada je oživjela nada o široj prezentaciji našeg pjesništva u Danskoj, jer se Berthelsen oduševio mladim pjesnicima koje je upoznao u Brčkom O tim pjesnicima on je napisao članak pod naslovom ”Valja nama preko rijeke” koji je objavio u više internet časopisa, a prošle godine i u švedskom časopisu Lyrikvännen.

U junu 2016. smo se Jane, Thorvald i ja sastali kod mene, osnovali redakciju, dogovorili kriterije i kako da tražimo finansijsku potporu za projekat.

 Ko je podržao projekat? 

Pjesnička antologija “Ny lyrik fra Bosnien-Hercegovina” je objavljena uz potporu fondacija Statens Kunstfond (danski Državni umjetnički fond) i Drost Fonden, a kulturnu razmjenu i promocije u Skandinaviji podržava Nordisk Kulturfond.

Ovdje moram dodati da je u ovaj projekat uložio mnogo truda i dobrovoljnog rada i predstavnik izdavača Henrik Hjulgaard. Na svoj način projekat je podržala i Maya Kulenovic, kanadska slikarka, rođena 1975. u Sarajevu, čiju prekrasnu sliku “Grasslands/Passing” smo izabrali za naslovnicu knjige.

Kakav je prijem antologije u Skandinaviji?

Prezentacije knjige su održane u Danskoj, I to na pet mjesta, te u Malmeu u Švedskoj, a Oslo je odgođeno za kasnu jesen. Od pjesnika zastupljenih u antologiji, poeziju su govorili Lidija Pavlović-Grgić, Sead Husić, Aleksandra Čvorović, Danica Šain-Rudović i Joso Živković, a u manifestaciji su učestvovali I danski pjesnici čiju sam liriku prevodila: dansko-irački pjesnik Muniam Alfaker, te Niels Hav, Marianne Larsen i Karsten Bjarnholt, kao i dansko-švedski pjesnik Per-Olof Johansson. Pisani I elektronski mediji su posvetili dosta pažnje ovim prezentacijama.

Možete li nam reći nešto više o reakcijama danskih medija?

Objavljeno je nekoliko opširnih kritika i sve su pozitivne. U Prostoru knjige, sajtu za književne kritike, knjiga je dobila čak svih pet zvijezdica!

U danskim sedmičnim novinama Weekendavisen književni kritičar Christian Dorph govori o pjesmama Asmira Kujovića, za koje piše da su najbolje u antologiji jer se radi o specifičnim sjećanjima i situacijama, koje sijevaju detaljima, a koncizne su, konkretne, precizne – i u formi nabrajanja. Zatim navodi da Goran Sarić takođe piše kratko i lakonski o ratu, a stil Faruka Šehića je nešto slikovitiji i puniji. Slijedi autorovo sjećanje na razgovor s Kujovićem, u kojem pjesnik kaže da u ratu nije mogao da čita knjige, iako je ranije studirao filozofiju i književnost, ali da je nakon rata opet čitao Hemingwaya i tek tada shvatio zašto su mu rečenice kratke: Hemingway je pisao o ratu, a u ratu je svjesnost vezana za površinu i bazalne instikte, volju da se preživi.

Dorph na kraju kritike piše: “Ovo je divljenja vrijedan projekat […] ali 43 pjesnika je mnogo da bi se predstavila ta mala zemlja sa Balkana. […] Radije upola manje pjesnika i puniju prezentaciju – tri do pet pjesama je premalo da bi se pisci opravdali. To bi mogli biti, osim već pomenutih, Mirko Božić, Miljenko Jergović, Milena Rudež, Goran Samardžić – i Tanja Stupar-Trifunović…” Christian Dorph na kraju teksta zaključuje:

“Želja izdavača Det Poetiske Bureau je da antologija bude spona između dviju kultura: bosanskohercegovačke i danske, gdje vidimo da književnost još uvijek ima priliku da djeluje u pozitivnom smjeru, stvarajući  sopstveni lirski univerzum.

Snažno preporučujem ovu antologiju u kojoj su zastupljeni i Hrvati i Srbi i Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine. Ona je vitalni dodatak ovom cilju. Osim toga, ona može poduprijeti rad na integrisanju tame i sjene koju svako ljudsko biće mora unijeti u sebe, da ona ne bi stvarala nasilje i nesreću na drugim mjestima u svijetu.

 

Budući da se svakom ovakvom izboru, uz vrline, sigurno može naći i mana, moram Vas upitati: jeste li zadovoljni konačnim rezultatom?

Da, posebno knjigom kao rezultatom dugogodišnjeg rada. Uživala sam u procesu prevođenja skupa sa Jane Kabel i plodnim, ponekad dugim diskusijama u kojima sam joj pomagala da “izglanca” svoje prevode. Neko ko ne poznaje dobro našu književnost ne bi mogao pronići u dubinu pjesme i naizgled laku igru riječima prenijeti u drugi, po zvučnosti i morfologiji, sasvim drugačiji jezik. Bez Jane ne bi bilo ove antologije. Baš zato mi je krivo što se u većini danskih članaka o prezentacijama antologije ne spominje ime prevodioca.

Sastavljanje antologije je nezahvalan posao. Uvijek će se naći neko ko se osjeća zakinut, neopravdano izostavljen. Mnogi se pitaju kako to da u ovoj antologiji nema Semezdina Mehmedinovića, Jozefine Dautbegović, Dragoslava Deovića. Meni lično, uz spomenute, nedostaju i Diana Burazer, Enver Kazaz, Almin Kaplan…

Mislim da nije dovoljno odgovoriti da je odgovorni urednik (Thorvald Berthelsen, op. GS) donio krajnju odluku i da bi ovo pitanje trebalo postaviti njemu. Prvobitni dogovor redakcije je bio da treba izabrati četrdeset od stotinu imena, koliko je bilo u prvom krugu izbora. Pjesnici koje si naveo ispunjavaju uslove antologije, objavljivali su nakon 1992. godine, doprinijeli bi kvalitetu ponuđene poezije skandinavskom čitaocu i naravno proširili izbor.

Čini mi se da bez obzira na širinu ponuđenog izbora – tu su mladi i stari pjesnici, čak i četiri mrtva pjesnika (Ladin, Sarajlić, Čučak i Baraković), pjesnici koji žive u BiH ili izvan nje, imaju mnogo objavljenih knjiga ili samo dvije – ova antologija djeluje kao jedna knjiga. I pored svih međusobnih razlika, ona nas predstavlja kao osobenu kulturu, drugačiju od skandinavske. Mi smo okrenuti jedni drugima i sebi kao biću koje stvara svoj pjesnički svijet, a ne bavi se samo “vrćenjem vlastitog pupka”, kao jedan dio egocentrične poezije nastale u Skandinaviji. Autore smo poredali po abecednom redu i ako preskočimo čitanje biografija, mogli bi nazrijeti jednu impresionističku kompoziciju u kojoj pjesnički pravci i stilovi postaju manje važni, u kojoj tamniji tonovi pojačavaju svjetlije, a motivi se ponavljaju u novom ruhu. To sam primijetila nakon čitanja prve korekture. O toj cjelovitosti su mi kasnije govorili danski čitaoci, ali i o jačini pjesničke riječi, iako u antologiju zbog ograničenog prostora nisu uvrštena sva pjesničkih imena koja su po svojoj važnosti u Bosni i Hercegovini mogla, a možda i morala biti predstavljena skandinavskoj publici. Lično sam od prvog sastanka redakcije tražila da ne budem zastupljena, ali je to za Thorvalda i Jane bio conditio sine qua non ovog projekta.

Da li se ovom antologijom završava vaš zajednički rad na prevođenju? 

Jane i ja smo prikupile dosta materijala i prevele mnogo više pjesama nego što je objavljeno nakon uredničkog izbora. Razmišljamo o tome kako da nam taj “višak” posluži kao kritična masa za neku novu knjigu, npr. antologiju pjesnikinja iz BiH. Ali svaka antologija prevodne književnosti je specifičan projekat i njena transformacija u knjigu zavisi od mnogih okolnosti.


BIOGRAFSKI PODACI:

Milena Rudež, rođena 1958. u Kalimanićima (Bosna i Hercegovina, Republika Srpska). Živjela trideset godina u Sarajevu, odakle krajem 1992. odlazi u Kopenhagen. Radi kao arhitekta i književni prevodilac. Objavila četiri vlastite pjesničke zbirke, od kojih dvojezično “Slijepi putnik iz Sarajeva” i “Svijet iza stakla”. Zastupljena u brojnim pjesničkim antologijama. Prevela sa danskog 15 knjiga, uglavnom poezije, kao i Andersenove bajke i od Toni Liversage “Kelti u Evropi” i “Velika boginja”. 


 Goran Sarić

 

 

874 total views, 5 views today

Komentariši